Chianti, bižuterija i komad tišine

o-WOMAN-DRINKING-facebook1

Mnogima bi se svidjela da se nisi trudila svidjeti se svima.

Ne treba meni objašnjenje za moj trud, često sam se trudila i na kraju izašla praznih ruku. Pa šta, ne kajem se. I da mogu ne bi vratila vrijeme, čemu, meni je dovoljno da se utopim u čaši uspomena. Da nazdravim onima koji su putovali sa mnom a da to nisu niti znali, da im zahvalim i da im poželim sreću na njihovom sljedećem putovanju – kamo – a tko to od nas uopće zna?

Lovers Rock

Ajmo igrati istina ili izazov? Ili možda samo izazov jer više niko ne zna kako da kaže istinu.

Ništa ne rastura čovjeka tako duboko kao osjećaj samoće u gomili. A k vragu, još je gore kada se ta ista samoća odigrava u ljubavi, među plahtama.

new winw

Nekoć sam vjerovala da će taj osjećaj samoće izgubiti svu moć u trenutku kada mu odlučim oduzeti istu. Odluke su, vrlo predvidljivo, padale s noći petka na subotu, kada je sve nekako mirisalo na ljubav. Tada je bilo manje klinaca vani nego danas, i više ovih koji bi bili u stanju smanjiti razdaljinu između ‘ bok, ljepa si’ (s naglaskom na lj)i ‘baš mi je lijepo razgovarati s tobom’. Petak je podrazumijevao da znamo što želimo. Sami od sebe, jedni od drugih. Ljubav se isto podrazumijevala. Barem ona koju sam ja poznavala.

Za njih ne znam, ali ja tada još nisam znala što sve želim i ne želim, no o tome sam šutjela. Osim pića. Oduvijek sam znala što pijem. Mračni, uzavreli, zadimljeni klubovi rijetko su me kada činili sretnom. Više uzbuđenom ili nervoznom. Servirali su mi nenaručene porcije svakojakih ljubavnih napitaka, od onih posluženih u bijelom kristalu, kao i onih u plastičnoj čaši. Ja sam već tada voljela chianti. U visokoj staklenoj čaši. I masline.

Ljubavnici se vole vinom, a mrze šutnjom. Kod mene je oduvijek bilo obratno. Brbljala sam kada mi je bilo stalo, šutjela kada mi je bilo svejedno. Vino je iz mene kolalo bujice riječi. Mrzila nisam.

Nisu svi bili dobri ljubavnici.

Shvatila sam to u trenucima kada sam se trgala za pokoju riječ iz ljubavne abecede. Neoprostivo ‘Ljepa si’ nije bila jedna od njih. Trebalo mi je više. Puno više od te glupe i otrcane muške fraze. Šutjeli su. Da su me barem upozorili da ne govorimo svi istim jezikom. Ljubavnici tako nisu bili sinonim za ljubav, već sinonim za igre među plahtama. No, kako sam oduvijek voljela igre pristala sam na to da ako ništa drugo barem saznam pravila iste.

Trebala mi je semantika među plahtama. Trebao mi je osjećaj pripadanja.

Sajam taštine         

Tog su petka sve imale isti nakit. Svijetlucavi, veliki, onaj koji bode oči. Ako si im se samo malo približio mogao si vidjeti zeleni trag na vratu. Trag koji ostavlja samo bižuterija.

–          Pijan si.

–          A ti si predivna! Želim te!

–          Tako tipično za tebe. Dobro mirišeš. Neka nota između samoljublja i arogancije jel?

           Pristaje ti, baš onako od glave do cipele. A i cipele ti nisu loše. Dapače, laskaju tvom uštogljenom hodu. Čine te višim nego što to doista i jesi. S malih sam ljudima uvijek imala problema. Kad kažem malim ljudima onda valjda znaš na što mislim, na tvoju malu dušu. Činite mi se kao stalci za kapute, hladni i samo zauzimate mjesto. Nisam ti to nikada rekla. Zašto bi? Vidim imaš i novu djevojku. Lijepa je. Ista ti.

–          (Kolika je snaga neizgovorenih riječi…)

–          Hoćeš li molim te prestati biti tako prokleto hladna?

–          Ili nemoj, to me dodatno napaljuje…

Nedugo zatim odustala sam od te igrice. Igra toplo – hladno u koju sam bila zalutala ostavila me te noći samu u taxiju. Samu, bez igdje ikoga. Zapravo s crvenom mrljom na bijeloj košulji. Mirisala je na Chianti.

Midnight in Paris

Nema potrebe da privlačiš pažnju. Ako si posebna to se vidi i u tišini.

Ponoć je svugdje ista, čak i u Parizu.

Kamo god sam pogledala te noći bila sam okružena preljubnicima.

Oni nisu vidjeli tišinu koja se uvukla u moje grudi. Vidjeli su samo grudi. Zato sam valjda i izašla na prstima.

Lažni sjaj, novac i njihova hladnoća imali su te noći pretjeranog uspjeha u zavođenju mladih srca. Preljubnici su vodili ljubav, pričali, svađali se i pili unutar svojih preljubničkih zidina. Jedino su tamo imali neprikosnovenu moć.

Napokon.

Topli krevet.

Komad tišine.

Kad jednom shvatiš da si zalutala među te ledom optočene zidine od ljudi nema ti druge nego krčiti svoj vlastiti (zid). Jer teško da ćeš se zagrijati na njihovim.

* (preporuka) na ovaj me tekst inspirirao glazbeni album Sade – Lovers Rock, knjiga William M. Thackeray – Sajam taštine , te film Woodya Allena – Midnight in Paris (a naravno i pokoji lik iz moga života…)

 

logo3

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page