Damir Kedžo

by tra 29, 2014Intervju0 comments

‘Iz sjaja zanosa puštam melodiju. Idem za njom. Bez daha je sustižem. Ona se ponovno otima i leti, nestaje, tone u kaos raznovsnih emocija. Ponovno je hvatam, držim je, prigrljujem je s radošću, množim je modulacijama, i na koncu prvom temom odnosim slavodobitnu pobjedu. U njoj je čitava simfonija.‘ Beethowen

Kišni ponedjeljak.

Sa nekoliko minuta kašnjenja, umjetnički taman, sa sivom kapuljačom na glavi i slušalicama na ušima na dogovoreno mjesto ušetao je Damir Kedžo,  i sa sobom unio ne samo kišne kapi i glazbene note, nego i cijelu simfoniju. Već pri prvoj rečenici koju mi je Damir uputio shvatila sam da ovo neće biti jedan običan intervju, ovo će biti razgovor u kojoj se prepoznaju dvije umjetničke duše, svaka sa istim ciljem  – prenijeti poruku koju žive i osjećaju.

Nestvarno telentiran i još nestvarnije skroman i prizeman otvorio mi je svoje glazbeno srce i otkrio koje su to njegove sitnice koje život znače, kako on živi i stvara glazbu…

 

new

 

1. Dragi Damire, što za tebe znači inspiracija i opiši mi jedan svoj inspirativni trenutak ili dan?

Pa zapravo moja inspiracija dolazi iz svih mogućih smjerova. Često mi se inspiracija dogodi upravo u jutarnjim satima za kompjuterom kada otkrivam novu glazbu. Mene kao osobu najviše inspirira glazba i ljudski glas. Kada osjetim da netko osjeća glazbu kako je osjećam ja, kada se srce na trenutak spusti u želudac, kada sve proradi u tebi, e tada znam to je to. Tada i ja dobijem injekciju adrenalina i potrebu da stvaram. Ako si dozvoliš da upadneš u dosadnu kolotečinu i tmurnu svakodnevicu tada se kao umjetniku i pjevaču sve gubi. Ja se inspiraciji svjesno izlažem, a kada pričamo o inspirativnom danu onda je to definitivno onaj proveden u prirodi.

 –  Za sve svoje nedoumice i probleme rješenje ne nalazim u betonu i čeliku već jedino i samo u prirodi.

2. Postoji jedna misao koja kaže: „Glazba je posrednica između duhovnog i materijalnog života.“  Slažeš li se time i što u tvome životu ima primarnu ulogu? Duhovno ili materijalno?

Slažem se u potpunosti sa tom mišlju. Ja glazbu proživljam na jedan svoj spiritualan način, pa prema tome  – glazba je moja religija.

Duhovno ili materijalno? Iskreno, jako je teško. Naročito u današnjem svijetu kada smo mi zbilja, usudio bi se reći zakočeni materijalnim jer danas ne možeš funkcionirati bez jedne doze materijalnog. Mislim možeš, ali tada bi se našao na cesti, ipak želim si priuštiti toplu vodu, krov nad glavom, pristup internetu i samim time neminovno postajem rob materijalnog. Da bi mogao stvarati osnovne egzistencijalne stvari moraju biti podmirene. Tek se tada možeš posvetiti stvaranju.

Da istina je da postoje i dani kada bi volio imati novi auto, neke nove stvari ali sve nestane u trenutku kada se podsjetiš zašto si tu. Znači novi auto zastari, dođe novi model ali ostaje samo ono što nosiš u sebi… kada te iskreno vodi duhovno, materijalno dođe nekako samo po sebi… Sjetim se kako sam u ranim dvadesetima bio opterećen uspjehom, željom da se dokažem i svidim ljudima… ‘moram ovo, moram ono’ i sve to traje dok ti se ne dogodi ‘break down’ i onda kreneš ispočetka. Sam sa sobom. Sretniji, zadovoljniji, slobodniji.

 – I kažeš si ‘ ma ne moram ja ništa’. I uživaš.

3Tvoj posljednji singl je pjesma „Karta krive boje“ koja oduševljava što glazbom, što tekstom. Kad smo već kod naslova pjesme možeš li mi otkriti koja je tvoja sretna karta kada je u pitanju glazba i život općenito? Povodiš li se za svojom intuicijom ili igraš na sigurno?

S time ću se nadovezati na ovo prethodno pitanje. Osoba sam koja je sklona razmišljanju i analiziranju, no uvijek se na kraju nekako ispostavi da kad god bi previše razmišljao i previše vagao neke stvari dogodilo se da bi te stvari išle kontra mene, u smislu što materijalnom, što ljubavnom ili poslovnom. Jednostavno sam shvatio da čim isključim onaj svoj ‘gat feeling’, svoju intuiciju, stvari krenu loše.

Karta krive boje je moj prvi pravi singl nakon 7 godina, pjesma na koju sam se doslovno naježio i koja me kupila na prvu. Uskoro mi izlazi i novi singl u dvije verzije, najvjerojatnije jedna na engleskom jeziku. Veselim se što se ovoga puta guram i u autorske vode jer jedan dio melodije  i sam potpisujem.

4. Kad već spominjemo tvoju sretnu kartu jedna od njih je zasigurno „youtube“.Iskreno, ono za što sam se totalno „zakačila“ kada je u pitanju tvoj rad su upravo coveri stranih pjesama. Spomenut ću „Try“ od Pink, potom si ujedinio snage s prekrasnom Tinom Vukov u obradi pjesme “Stay” popularne Rihhane, prašinu si podigao genijalnom obradom pjesme “She Wolf” australske pjevačice Sie, a onda je došla i obrada Loreen „My heart is refusing me“ koja me potpuno razgalila. Nakon svih spomenutih ženskih vokala uslijedila je pjesma Johna Legenda „All of me’“ koja je svjetlo dana ugledala prije nekoliko dana. Riječi mi nedostaje da ti opišem kakve je emocije spomenuta pjesma u tvom aranžmanu probudila u meni.

Kako biraš pjesme i kada se zapravo izrodila ideja za obradama?

Kako biram pjesme? Opet naravno po nekoj unutarnjoj intuiciji, po feelingu kojeg u meni probude te pjesme. Vrlo često se dogodi da je upravo tekst ‘kriv‘ za odabir pjesme, pogotovo kod pjesme ‘All of me’ i ‘My heart is refusing me’. Što se tiče Sie, ja sam veliki fan Sie i feeling njezinog pjevanja je probudio u meni želju da i ja to interpretiram na svoj način. Moram priznati da su coveri na neki način potaknuli lavinu komentara jer su mnogi bili pod upitnikom što se dogodilo  sa mnom nakon raspada boy benda. Mnogi eto nisu znali da sam ja čitavo to vrijeme radio i stvarao.

 –  Ja sam trgovac glazbom. Glazba je ono što mene definira!

5. Za glazbu kakvu ti stvaraš dovoljan je jedan instrument i tvoj glas. Aludiram na pjesmu ‘All of me‘(očito je da sam još uvijek pod dojmom).

Otkuda tolika količina minimalizma u tvojim interpretacijama i možeš li sebe zamisliti u glazbenom spotu kako ga rade poznate američke zvijezde…? Bijesni auti, polugole djevojke, šampanjac u potocima…

Što se tiče tih bijesnih auta i svega navedenog moram reći da ja ne razmišljam na taj način. Mene nikada nećete vidjeti vani u bijesnom autu jer ga nemam, šampanjac ne pijem, što znači nisam osoba za takav vid zabave. Ja volim vrijeme provoditi u prirodi, trenirajući, slušajući glazbu, u druženju sa dragim prijateljima. Iz toga proizlazi da takvi spotovi ne bi odražavali mene kao osobu već nekog fejk Damira. Naglasio bi da nemam ništa protiv takvih spotova ali mene osobno takva glazba ne inspirira.

–  Sloboda koju ja imam zahvaljujući svom načinu života nešto je što mi nitko i ništa ne može zamijeniti. Svoj život živim za sebe a ne za druge ljude.

6. Nedavno si snimio i duet cover s talentiranom mladom glazbenicom LUCE čije vrijeme tek dolazi! Jesi li se u ovom slučaju našao kao mentor i koji je savjet koji si joj udijelio?

Na početku odmah želim reći kako Luce zapravo i ne trebaju savjeti. Slušao sam neke njezine demo snimke i ja sam fan na prvo slušanje. Ona ima baš onaj pravi kantautorski stil u smislu da sve ono što ona napiše, ona to iznese najbolje na svijetu. Ona jako dobro zna što radi. Interesantno je da smo nas dvoje poprilično različiti karakteri, jer ja sam prvenstveno pjevač/ glumac. Tražim načine kako da najbolje iznesem pjesmu koju netko napiše za mene.  Jedva čekam njezine pjesme, iskreno to je nešto što Hrvatskoj nedostaje a mislim da će se i šire čuti za nju.

 7. Moram te pitati, kako ti gledaš na poplavu novih mladih pjevača i pjevačica na našoj estradi? Što mlade ljude privlači sceni i koje je istant rješenje za glazbeni uspjeh? Izgled ili talent? Postoji li uopće?

Po meni je potrebno imati i jedno i drugo. Ne u smislu da ti sad moraš izgledat savršeno jer čak ako si presavršen može se lako dogoditi da postaneš odbojan pa ti ljudi ne vjeruju. Najbitnije je imati moć uvjeravanja i ‘natjerati’ ljude da ti vjeruju, da ih kupiš svojom glazbom. Ja eto nisam pjevač čije će ljudi pjesme pjevati prije izlaska, po meni svaka glazba ima svoje mjesto, ono kako kažu ‘svaka roba ima svog kupca’.

–  Pozornica je dovoljno velika za sve!

8.  Nakon glazbe – ego. S obzirom da sam pisala o gospodinu Egu, saznala sam koji je tvoj alter ego.  Zločesti biskup Hudi zar ne? Posljednjih nekoliko mjeseci glumiš u mjuziklu “Crna kuća“. Kako predstava djeluje na tebe i tvoj glazbeni rad?

Ta je priča zapravo vrlo smiješna. Glumljenjem tog bahatog, prepotentnog lika dobio sam na nekakvom samopouzdanju kada sam na sceni. Prije sam iskreno drhtao na sceni prvih desetak minuta i ne bi znao što bi sam sa sobom, sada si kanaliziram te emocije i usmjeravam ih na pravu stvar.

–  Kada mi se dogodi takav izlazak pred ljude kasnije imam potpunu suprotnost i i želju povući se od ljudi.

9. Kada te slušam, imam osjećaj da si u potpunosti u svom umjetničkom svijetu i doista je nevjerojatna paleta emocija koju prenosiš svojim glasom. Vjeruješ li da emocija ako je stvarna uvijek dođe do slušatelja i koji su tvoji glazbeni afiniteti?

Naravno. Emocije koje su stvarne uvijek dođu do slušatelja, naravno sve ovisi o glazbenom ukusu. Ne mogu sad izvojiti baš nekoliko njih ali svakako Freddie Mercury koji je bio genijalac totalni, stalno nailazim na neke nove glazbene osobnosti. Od naših? Ja sam jedan od onih koji u dobu interneta još uvijek kupi Urbanov orginalni cd jer mi je Damir apsolutni genijalac. Od riječke scene spomenut ću i Markovskog. A moram spomenuti i Marijana Bana.

–  Trujem se Oliverom!

10. I za sam kraj možeš li mi otkriti postoji li u Damirovu životu još neka tajna strast osim glazbe – možda knjige, neki sport ili pak kuhanje..?)

Iskreno ne volim kuhati, volim provoditi puno vremena u prirodi, obožavam zimske šetnje po Molo Longu kada puše bura , e to me potpuno inspirira. Upravo čitam ‘Game of thrones’ a veliki sam fan i ‘Harry Pottera’.

Harry Potter je moj bijeg od stvarnosti!

Duboko u sebi osjećam da još uvijek imam trinaest, četrnaest godina….

Osjećam se staro i mlado u isto vrijeme…

I još jedva Damirova misao za kraj koja govori sve…

1891089_467697080024205_1713424272_n

newww

 

 11146641_10206066716042495_777719616042739053_o

Ako me život nečemu naučio to je ‘You become what you believe!

I doista Damir mi je ne samo potvdio tu misao već ju i živi na svoj jedinstveni način. I to je ono najvrijednije od svega.

Damire, Od srca ti zahvaljujem na ovom razgovoru! I želim ti puno sreće u tvom daljnjem stvaranju… 🙂 

Naslovna fotografija: Maja Kljaja

Slike u tekstu: zaposlenici Cukarikafe bara u Rijeci

0 Comments

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Oslobodi svoj um i uživaj u posebnim pogodnostima!

Iskoristi 10% popusta na e-knjigu "J..e li vas ego?" i 5% popusta na ostale knjige, koje ti stižu na adresu gdje god se nalaziš. Prijavi se na newsletter i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima i ekskluzivnim ponudama. Ne propusti priliku za uštedu i inspiraciju!

Kod ti šaljem mailom odmah!

Pin It on Pinterest

Share This