Dokle god ima brakova bez ljubavi, bit će i ljubavi bez brakova

FCP25926

“Draga Ingrid, a kad ćeš se ti udati?!” Znam zašto me to pita. Kao vrijeme mi je.

Imam trideset i dvije godine i da, bitno za ovaj tekst i poantu na kraju, u zdravoj sam, ozbiljnoj vezi koja traje već skoro pet godina. Tako je, ne skrivam svoje godine, isto kao što ne skrivam niti svoje emocije ili pak ona dobra ili manje dobra, loša raspoloženja. Naročito ih ne skrivam pred onima koji me poznaju u dušu i koji su se uvjerili da u nju ne stane ništa što iz ljubavi ne naraste, i što nema intenciju da naraste još i više. A kada ljubav raste, moguće je da raste i koješta drugo, recimo rastu,

opterećenja,

ograničenja,

otuđenja.

Muškarci nisu opterećeni brakom. A zašto bi bili? Sve je na njihovoj strani.  Što su stariji, to su poželjniji. Tako je to s lovcima. S lovinama je nešto drugačija priča. Žene su te koje se zalijeću. Žure, strepe, traže potvrdu. O pripadanju. Za sebe, i za svijet dakako. Ruku na srce, više za svijet. Sigurnost. Čarobna riječ ženskog vokabulara. Rekoh sigurnost, ne pare. Očekivanja. Sat brže otkucava nakon trideset i neke. Samoća teže pada. I neki dijelovi tijela s godinama padaju. Teško se mirimo s padanjem, u ljudskoj je prirodi da teži dizanju.

Neke će žene radije biti sa starijim muškarcem kojemu pada, nego sa mlađim muškarcem kojemu se diže. Na samopouzdanje mislim. Neke će žene radije biti same s muškarcem, nego same, a bez njega.

E taj paradoks ne kontam, i ni u jednom mogućem scenariju ne pristajem na njega, pogotovo ne ako je taj isti što je ljubav ako se malo ne trpi scenarij izrečen u ime ljubavi. E, ako sam se nečega, i više nego što je bilo potrebno nagledala u životu to su bili ljubavni scenariji u kojima se više loše glumilo nego iskreno voljelo.

Ali da, znamo svi, i ti i ja, da na pozornici života ne igraju uvijek loši glumci i drugorazredni filmovi. I da ima scenarija, pomalo atipičnih, koje ljudi ispisuju sami, vlastitim rukama, tražeći načine da u njima uspiju, da se održe, da ne posustanu. Tražeći načine da ne odustanu nakon prvog krvavog reza, nakon onog cut, stanke u kojoj stanuje tišina koja je u stanju utišati i najglasniju ljubav. Takvim ljudima ljubavna rola traje i nakon što se svjetla ugase.

Na moje pitanje „Vjeruješ li u brak i želiš li se udati?“ neke su mi žene otvorile dušu, neke tek ulazna vrata. Hvala im na tome, olakšale su mi, a vjerujem i sebi. Tako to inače biva.

„Još kao klinka sanjarila sam o bijeloj vjenačnici i velikoj svadbi. Kako su godine prolazile shvatila sam da je život više od jedne noći u bijeloj haljini. Već sam pet godina u kvalitetnoj vezi i ne sanjam o vjenčanju. Smatram da je bolje imati super vezu bez braka nego loš brak samo zato da možeš reći da si i to obavio.“ –  Kristina, 34

„Želim veliko vjenčanje. Tradicionalno, u crkvi, s djeverušama. Možda je glupo ali mišljenja sam da ako muškarac nije spreman biti u braku sa mnom znači da nisam ljubav njegovog života. Možda je to zato jer su moji roditelji u sretnom braku već 25 godina pa tako mislim.“ – Ana, 23

„Iza sebe imam propali brak. No ne gledam na to kao na nešto loše, već kao na životnu lekciju. Bili smo zaljubljeni, voljeli smo se, oženili, dobili dijete i na kraju rastali. Bože moj, to je život. Sada sam u vezi koju nemam potrebu potvrditi papirom. Dobro nam je zajedno, oboje smo iskusniji i pametniji, a ako osjetimo potrebu za brakom zašto ne? Nikad ne reci nikad.“ – Katarina, 39

„U sretnom sam braku već sedamnaest godina. Poznajemo se dugo, najbolji smo prijatelji, imamo dobrih i loših dana, trudimo se. Digli smo djecu na noge, mislim da je to najbitnije. Imam nekoliko prijateljica kojima je brak bio prioritet i sada kada su napokon uspjele u svojim naumima, nisu ni približno sretne koliko su mislile da će biti. Jedna se upravo razvodi, a jedna je shvatila da je s mužem samo zbog djece. Naravno da ima i lijepih i manje lijepih stvari u braku, ali definitivno ga nije dobro forsirati.“ – Iva, 48

„U sretnoj sam vezi i još uvijek ne razmišljamo o braku. Nekako mi se čini puno važnijim to da smo zajedno i da se slažemo.“ – Sanja, 28

A na njezino pitanje meni s početka priče. Draga moja. Dozvoli mi da se poslužim Nietzscheovom mišlju: “Dokle god ima brakova bez ljubavi, bit će i ljubavi bez brakova.” p.s. ovo ne znači da ne vjerujem u brak, ovo samo znači da u ljubav vjerujem više. Previše.

Eto dragi moji, Volite se. Ženite se. I poštujte se prije svega ostalog. Ispunjavajte sve ono za čime vam duša žudi, samo budite svjesni u tom ispunjavanju i u toj žudnji kome izgovarate DA. U braku, ili izvan njega … ♥

Vaša Ingrid.

Ovaj tekst je dio Blogbuster projekta.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page
  • ljubav je ljubav, u braku ili bez:) kako kome paše:)

  • Jasmina

    Divna si… Zaista djeluješ na ljude jako… Volim da čitam šta pišeš jer tvoje riječi iz srca zaista dopiru do mene, i moram reći da mi pomažeš da mnogo toga u životu shvatim sto naprimjer nisam mogla sama. Hvala ❤❤❤❤❤