Angelina Jolie – Heroina novog doba

A jolie

Moram vam priznati da me s vremena na vrijeme, vijesti koje zateknem na svom TV prijemniku znaju ugodno iznenaditi. Ovo je jedna od takvih ‘vijesti‘ o kojoj sam razmišljala i nakon što je završila.

Angelina Jolie. Ta me žena svakim svojim djelom i cjelokupnim radom u posljednje vrijeme potpuno obara s nogu. Te se krhke ženice savršenog lica sjećam s početka njezine karijere. Tada mi je bila suviše mračna, teška i nekako nedodirljiva.

Danas je upravo suprotno. Susretljiva, vedra i nasmijana. Prvenstveno majka, a potom glumica. Možda je zbog toga –  s tugom u očima i vidljivo potresena pričama ‘Majki Srebrenice’ , Angelina još jednom odlučila svijetu pokazati svoje pravo lice.

To lice u posljednje vrijeme susrećemo jako često.

Duboko vjerujem u ono da nas naša djela određuju u cijelosti, a da mi toga prečesto nismo niti svjesni. Tko smo i što smo samo su produkti naših misli koje vješto zaokružujemo u djela koje činimo, kako za sebe tako i za svijet.

Zašto sam svoj blog nazvala baš ‘Heroina novog doba…’?

Ne bih vam to znala objesniti ‘na prvu’ ali ako mi dozvolite možda ću znati prenijeti u riječi ono što mislim i osjećam.

Jedna od, ako ne i najslavnija ženska persona na svijetu kraj ožujka, početak proljeća,  odlučila je provesti u Sarajevu (tisuće i tisuće kilometara daleko od svog doma i svojih najmilijih). Nakon Sarajeva posjetila je Srebrenicu i Potočare. Ranije tog dana sudjelovala je na konferenciji posvećenoj sprječavanju seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Razlog posjeta Srebrenici bio je odati počast bošnjačkim žrtvama genocida što su ga u srpnju 1995. godine počinile snage bosanskih Srba.

I to je učinila ona. Najmoćnija žena svijeta koja je prije nekoliko tjedana sjedila na zlatom opločenoj stolici, (lagana hiperbola), koračala crvenim tepihom u vjerojatno najkupljoj haljini na svijetu, ruku pod ruku s jednim od najpoželjnijih muškaraca na svijetu.

Ali ta ista žena dobila je počasnog Oscara za svoj posebni doprinos. Dobila je „Jean Hersholt“ humanitarnu nagradu za svoj rad s izbjeglicama. Da ponovim – s izbjeglicama.

I tu priča koju želim ispričati počinje.

Zašto baš Angelina? I zašto baš ta nagrada a ne neka druga?

Zato jer je ona tako odlučila. Izabrala je taj put, put koji nije nimalo glamurozan ali nekome je ipak jedini put kojeg poznaje.

Angelina Jolie počela se interesirati za  humanitarna pitanja tokom snimanja filma “Tomb Raider” u Kambodži 2000. godine. Poslije nekog vremena, obratila se UNHCR-u, tražeći više informacija o najproblematičnijim mjestima u svijetu. Počela je posjećivati izbjegličke kampove kako bi saznala što više o situaciji i uslovima u tim područjima. Također, poznato je da inzistira da sama plaća sve troškove svojih misija i boravi u smještajima gdje i ostalo osoblje.

Zar njezin posao nije biti slavna, bogata i lijepa poput ostalih celebrity žena?

Zar njezina jedina misija nije izabrati toaletu za neku gala večer (ah to ne čini ona) u kojoj veličaju njezin lik i djelo, i to isti oni koji od nje imaju itekakvu materijalnu korist?

Vjerujem da je svijet u kojem Angelina živi i stvara zao i okrutan. Vjerujem da se s tim svijetom mora boriti kao s vjetrenjačama i da bi se ponekad htjela uvući u mišju rupu i ne izlaziti danima.

Nažalost Angelina nema tu privilegiju. I sigurno se s time pomirila.

Ipak s nečim drugim se nije pomirila. Sa nepravdom u svijetu. Zato je i odlučila djelovati, dići svoj glas, reći ono što misli, iskoristiti svoju moć, svoj novac, svoj položaj kako bi upozorila svijet na ono što se događa oko nas.

Do sada je posjetila više od 20 zemalja svijeta, gdje se susretala sa izbjeglicama i raseljenima. Između ostalog, bila je na Tajlandu, Kosovu, Haitiju, Ekvadoru, Namibiji i Keniji. Godine 2006. objavila je osnivanje Zaklade Jolie/Pitt, za koju je do sada izdvojila milijune dolara.

S vremenom se uključila u promoviranje humanitarnih ciljeva na političkom nivou. Redovno prisustvuje obilježavanju Svjetskog dana izbjeglica u Washingtonu, a više puta je pozvana i na Svjetski ekonomski forum u Davosu.

Za svoj humanitarni rad dobila je brojna priznanja. Bila je prva dobitnica UN-ove nagrade “Građanin svijeta“, a dobitnica je i “Globalne humanitarne nagrade“. Također, 2005. je, zbog svojih zalaganja, postala počasni državljanin Kambodže.

Toliko o nagradama i priznanjima. Ono nije novinski članak niti pretendira biti. Ovo je moje viđenje žene koja u susretu s Majkama Srebrenice prekriva glavu crnim velom u znak poštovanja i poniznosti.

Znate ima nešto u toj ženi.

Nešto što nije opipljivo, što se ne može kupiti.

‘Kad sam susrela one koji su preživjeli rat i silovanja, znala sam koliko sam ja sretna’ te dodala: ‘Shvatila sam koliko sam bila zaštićena u životu. Bila sam odlučna da se to više ne ponovi, svi mi u ovoj prostoriji smo sretni. Ne mogu shvatiti kako ja imam ovaj život, a žena koja na drugom kraju svijeta sa istom radnom etikom, strastima i možda boljim talentom za glumu je zarobljena u izbjegličkom kampu. Ona nema glas. Brine je što će njezina djeca jesti, kako će ih zaštititi i hoće li se ikad vratiti kući. Ne znam zašto je ovo moj život, a ono njezin. Ne razumijem. Ali napravit ću što mogu da im pomognem.’ rekla je.

Lijepa glumica u suzama je održala govor koji je posvetila svojoj majci.

 ‘Naučila me čemu služe snovi i filmovi. Da je danas živa, bila bi jako ponosna na mene’, rekla je Angelina.

Biti heroina novog doba nije samo privilegija.

To je i teret – veliki teret.

20131118135343Angelina_Jolie

Angelina Jolie

 

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page