Hrvati se na Kanarima broje na prste jedne ruke. Ovo je naša priča.

11223600_10206356068556127_7908834061879712407_n (1)

Boli me Hrvatska. Sasvim normalno.

Boli nas samo ono do čega nam je jako stalo. U suprotnom smo ravnodušni, mlaki poput ove kanarske vode koju mi je, samo da napomenem, zabranjeno piti. Boli me činjenica da mladi ljudi (oni koji bi u načelu trebali biti bezbrižni, ili da se ispravim, kojima bi naveća briga trebala biti kako da uče, rade ono što vole i pritom uživaju) moraju već danas razmišljati i planirati svoju budućnost u detalje kao da se radi o kakvom ozbiljnom ugovoru sa obevezujućih dvanaest točaka. Hrvatska u tom slučaju predstavlja ona mala sitna slova na dnu ugovora. Koje nitko ne čita. Ali koja su najbitnija.

Zar se doista počelo živjeti u budućnosti, a ne u sadašnjosti? 

Burza rada, mailovi na koje nitko ne odgovara, upisi na fakultet (dakako, s plaćanjem), svakojake veze i vezice, plave kuverte, neplaćene rate kredita, nezaposleni roditelji i tko zna što još njihova su svakodnevica. Baš to, umjesto da se opuste i uživaju u sada. Jer kada će ako neće SADA? Normalno? I ne baš. Ali tko je rekao da mi uopće i živimo u normalnom svijetu? Kada sam imala osamnaest godina, ja nisam previše razmišljala o budućnosti. Bilo mi je da upišem fakultet, onaj koji volim, a ne onaj s kojim ću naći posao. Već su mi se tada smijali kada bih rekla da studiram kroatistiku i filozofiju. Mogu misliti kako bi mi se smijali danas.

Danas, evo me sjedim na terasi na dalekim Tenerifima, radim ono što najviše volim, pišem, i usput čitam članak na Indexu puni autobusi za njemacku – prije tjedan dana sam zavrsila skolu ali ovdje ne vidim buducnost. Opet tuga. Stisnulo me u grlu. To je ona knedla o kojoj sam nedavno pisala.

Prije devet dana otišla sam. Napustila Balkan, točnije svoju rodnu Rijeku sa dvije putne torbe. Ne. Nije bilo lako. Čak naprotiv. Bože moj, je li ikome ikada bilo lako? Ali, da budem iskrena do kraja, nisam ni očekivala da će biti. Kod takvih odluka htio – ne htio tegliš. Danima. Ne samo putne torbe. Već i mnogo teži teret. Knedlu u grlu. Zbog koje ne možeš jesti. Ne možeš spavati. Zbog te knedle posumnjaš. U sebe, u svoju odluku. U život sam. Nisi čovjek ako ne sumnjaš. Ako se ne bojiš.

Iz teksta netko od balkana bjezi netko mu se predaje

Kako bi ovaj naš odlazak imao smisla, i kako bi njime (možda nekoga od vas) potaknuli da razmisli o životu na ne tako dalekim Kanarskim otocima, odlučila sam podijeliti informacije koje su vjerujem bitne kada se radi o početku jednog novog života. A koje će vam itetako pomoći da razmislite vrijedi li spakirati kofere i otisnuti se u neki drugi, nepoznati svijet…

 

palmar

Život na Kanarskim otocima

Za one koji ne znaju. Kanarski otoci su otočje od sedam otoka vulkanskog porijekla u Atlantskom oceanu. Sjeverozapadno od obale Afrike. Najveći od njih gdje ujedno i živimo je otok Tenerife. Tenerife su jedna od 20 najposjećenijih svjetskih destinacija. Na slici sam vam crvenom strelicom označila gdje smo točno. To je sam jug otoka. 10 minuta od Playa de las Americas, najvećeg turističkog mjesta na otoku. Bitno je da odmah spomenem da je život na jugu uglavnom rezerviran za turizam, zabavu, mlade ljude, i sve one koji se osjećaju tako. Ovo je otok vječnoga proljeća s temperaturama ne nižim od 18 stupnjeva i tu sezona kupanja traje tijekom cijele godine. Istina tijekom ljetnih mjeseci je jako vruće ali da se izdržati. Ipak nas okružuje Atlanski ocean sa svih strana.

Kada kažem turizam onda mislim top turizam od  0-24 i to dvanaest mjeseci u godini, ne kao kod nas dva mjeseca i to je to. Tu sezona dragi moji ne prestaje. Zasigurno je i to jedan od razloga zbog kojeg su Kanarski otoci jedna od vodećih turističkih destinacija u Europi, s više od osam milijuna noćenja godišnje.

Posao na otoku 

Logično zaključujete, s obzirom da se na ovom otoku baš sve vrti oko turizma i oko turista posao ćete najlakše naći u turističkim djelatnostima.

Rad u hotelima, restoranima, noćnim klubovima, u shopping centrima, na štandovima uz more… Znači zaboravite rad na kompjuteru, u uredu, kao i sve što ima veze s poslom od 7-15. Jug otoka ne spava. Naravno, ukoliko pričate barem jedan strani jezik, primjerice engleski i imate osnovno znanje španjolskog jezika (nije nužno ali ako znate super!) posao ćete naći bez problema. Isprintate CV i od vrata do vrata, jer na mailove će vam tek rijetki odgovoriti. Posao bi mogli naći u jednom danu. Sve ovisi o vama.

Naravno, ukoliko ne želite raditi za drugoga, a mislite da ste dovoljno sposobni možete pokrenuti svoj privatni biznis.

Pada mi da pamet puno toga a što je na ovom otoku neizostavno. Možda turistička fotografija, izrađivanje odjeće ili suvenira, oslikavanje tijela, masaže ili tretmani za tijelo na plaži, rad s djecom, možda neki turistički izleti… Dakle, sve vam je otvoreno ako imate dobru ideju.  Tko je licenciran za jedrličara, ronjenje, sve oblike surfinga – to je odličan posao.

Ukoliko volite rad s ljudima, druželjubivi ste, komunikativni, uživate u prirodi, moru, ovo bi mogao biti raj za vas. Što se tiče visine plaća one se se kreću oko cca 1000 eura minimalno. S tim da se ne radi puno radno vrijeme. Naravno ovdje ne uključujem napojnice ukoliko radite kao konobar/ica u nekom top klubu. Moguće je da radite npr. dva posla po pola radnoga vremena i primate dvije plaće. Da se zaraditi, ali ovdje se budite svjesni nećete obogatiti. Ipak divno ćete živjeti okruženi pozitivnim ljudima, prekrasnom prirodom i najljepšom klimom na svijetu.

Napomenula bih da su Španjolci tj. Kanariani vrlo ljubazni. Svi vas na cesti ljubazno pozdravljaju, zahvaljuju vam se. I ne samo Španjolci. Ovdje ima puno Kineza, Afrikanaca i ostalih, koji kada prodaju nisu naporni i neugodni (ne vuku vas za rukav), stoga bi se trebali potruditi da i vi budete takvi. Naši ugostitelji i prodavači često misle da su jako ljubazni. Predložila bih im da posjete Tenerife i nauče nešto. :)

Papirologija

Kada jednom dođete na otok, a planirate ostati barem tri mjeseca onda je na vama da zatražite svoj NIE (número de identidad de extranjero) number u policijskoj postaji.

Pri tom ćete trebati svoje dokumente, putovnicu mislim te papir s adresom vašeg prebivališta kojeg vam da gazda vašeg stana. Znači prvo riješite neki stančić, a onda NIE number. Nakon tri mjeseca ponovno produžite svoje prebivalište. Kada se lijepo prijavite vodite se kao resident na otoku, pa možete dobiti i super popuste pri posjetu atraktivnim vodenim i zoološkim parkovima. Tako također možete zatražiti i zdravstveno osiguranje koje je privatno, ali u koje je uključeno sve. Plaćate mjesečno oko 30 eura. To je to. Ništa vam drugo ne treba. Hrvatska vozačka dozvola ovdje naravno vrijedi.

Smještaj i prijevoz 

Smještaj nije teško naći ali se također trebate potruditi.

Nama je trebalo malo više jer imamo velikog psa a nisu svi najmodavci za pse u stanu. Iz jednostavnog razloga. Svi su stanovi koji se ovdje iznajmljuju gotovo ili kao novi. Pri tome trebate tražiti stan za ‘long term rent’ jer se oni najbolji stanovi sa atraktivnim pogledom iznajmljuju turistima na tjedan dana. Logično :) I oni su najskuplji. Za jednosoban stan na lokaciji od mora cca 5 kilometara plaćat ćete oko 400-500 eura. U tu cijenu su uključene režije. Osim interneta. To ćete morati sami riješiti. Mi smo se s internetom malo pomučili jer ovdje je internet još uvijek nešto sekundarno. Ljudi uglavnom žive vani, a ne pred ekranom. :)

Za stan u top turističkoj lokaciji, jednosoban ili dvosoban plaćat ćete oko 600-700 eura. Svi stanovi koji se rentaju (uglavnom) uključuju i garažu i bazen koji pripada tom komleksu u kojem živite, a koji vi kao residenti možete koristiti. Svi su kompleksi i bezeni vrlo čisti, kao i sam okoliš. Ovdje se jako pazi na prirodu i okoliš u kojem ljudi žive.

Što se tiče prijevoza na početku možete rentati auto, najjeftiniji auto već od 10 eura na dan a imate i one skupe. Ako odlučite ostati trebat će vam auto jer ga avionom nećete moći dovesti. Barem mi nismo mogli. :) Prodali smo svoj u Rijeci i ovdje kupili drugi. Ovdje su cijene novih auta jako povoljne ali novi auto vam ne treba. Ipak je ovo otok. Kupite si lijepo neki povoljni auto do 5 godina starosti i super. Ili motor. Ovdje je imati motor prava uživancija.

Ljudi, hrana i kultura

Ljudi su kako sam već pisala jako susretljivi. Temperamentni, druželjubivi. Istina, s vremenom ćete se morati naviknuti na vrlo specifične Engleze koji su što se tiče trošenja najbolji gosti, ali koji nemaju granicu u baš ničemu. Tko bi rekao da su plave krvi :) Ovdje ćete lako sklapati prijateljstva. Ljudi su otvoreni, apsolutno bez predrasuda. Hrvata nema ili ima jako malo. Ima nekolicina Slovenaca, a kada stranci čuju hrvatski jezik uglavnom misle da smo Rusi.

Ipak, moram priznati da su pravi otočani jako lijeni. Ovdje vlada taj ‘manjana sindrom’. Kada ćemo? Sutra ćemo. I tako svaki dan. Ja sam se valjda navikla puno raditi, biti aktivna pa mi se još uvijek teško u potpunosti opustiti. No, kada živite na otoku morate prihvatiti otočki način života. Samo polako. Ima vremena. Treba i guštati, a ne samo raditi :)

Hrana je, moram to spomenuti zbog svježih i vrlo atraktivnih namirnica vrlo ukusna. Svježa riba, izvrsno povrće i tropsko voće, a ne smijem zaboraviti niti odlično vino ili popularnu španjolsku Sangriju. Također, ponuda pića, cigareta, kozmetičkih proizvoda, parfema, elektronskih uređaja i rukotvorina ovdje je vrlo povoljna i raznolika.

Zaključujem: Turizam je glavna privredna grana i sve više ljudi se odlučuje da svoj život provede na ovom šarmatnom otoku, tako da je sasvim normalno da na cesti čujete i do nekoliko desetaka jezika istovremeno. Tenerife imaju dva aerodroma, ceste su im odlične i super povezane, benzin je jeftiniji nego kod nas, parking se ne naplaćuje osim u shopping centrima, nema PDV-a, nema zmija, kiša rijetko kada pada…

Za koga je život na Tenerifima?

Za onoga tko voli i želi raditi s ljudima. Za one koji se ne boje izazova, vole učiti nove jezike, istraživati nove kulture i običaje. Za one koji voli prirodu i sport, sunce i more. Naposljetku, za one koji vole život.

Za psihičko zdravlje – Kanari su nepodnošljiva lakoća postojanja, idealno mjesto za život. Proputovala sam puno. Takav osjećaj slobode i disanja punim plućima nisam nigdje doživjela. otkriva Diana Erhardt moja fejsbusk prijateljica koja je na Gran Canariji živjela 30 godina. 

Neki kažu da u životu trebati slijediti srce. Slušati unutarnji glas. I ja sam jedan, jedna od tih nekih. Prvi put kada sam poslušala srce odvelo me toliko daleko da se više nisam znala vratiti istim putem. Zahvalna sam mu na tome. Nakon tog prvog puta sve je (po)teklo. Riječi. Moja knjiga. Ljudi. Energija. Ljubav. Naposljetku  – Život. Osjećam da mi se ponovno događa ista stvar. Danas. 5. 800 kilomentara daleko od doma. Od rodne Rijeke. Od Balkana. Pitanja. Hoću li se jednom vratiti kući? Sigurno hoću. Ali ajmo to jednom ostaviti za tada…

Ako su Tenerife možda vaš novi dom želim vam svu sreću svijeta i kažem

DOBRODOŠLI :)

Ukoliko vas zanima još pojedinosti o Tenerifima pročitajte i moj tekst tenerife tamo gdje se zemlja naziva rajem

2380

 

11705350_10206489682256386_751560978391796487_n

fotografija (65)

logo3

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page
  • Mirče

    Čudi me da prije nisi otišla iz tog crvevnog grada.
    Upravo politika tog crvenog grada remeti život u Hrvatskoj uopće,gazi po hrvatskom domoljublju.
    Svaka čast iznimkama.

  • Vlatka Kosić

    Draga Ingrid,jako lijep osvrt. Nadam se da cu uspjeti nagovoriti muza da odemo iz Zg u neke toplije krajeve(meni je Spanjolska bas po gustu) ali eto…uvijek nas brine ima li posla,kakva je kvaliteta stanovanja,kako je organizirano ucenje jezika i sl.( u Njemackoj npr. kad se prijavis imas pravo na pola godine besplatnog tecaja jezika). Uzivajte i puno srece!!