Dakle, u svom sam novinarskom i medijskom radu imala priliku intervjuirati puno jedinstvenih i vrlo dragih ljudi. Svaka od tih osoba me nečemu naučila, i oduvijek sam bila zainteresirana za ‘učenje života’.
Ipak postoji osoba koju poznajem već jako dugo vremena (nećemo brojati godine, nije bitno) a koja me uvijek oduševljavala svojim razmišljanjima, jedinstvenim pogledom na svijet, odnosu prema ljudima i životu općenito. To je osoba koja će vam se uvijek javiti na telefon, koja će vas pažljivo slušati i dati vam vrlo pametan savjet. Koja će pronaći ono najljepše u vama i ovjekovječiti to fotografijom, i naposljetku, to je osoba koju ćete željeti imati u životu.
On je Josip Čekada, moj dugogodišnji prijatelj, i nadodat ću vrlo ponosno, recenzent moje prve knjige.Čovjek koji svojim fb statusima izriče svoj vrlo realan, neki bi rekli kritičan stav prema zemlji, politici, ljudima. Čovjek koji je pred svojim objektivom imao najljepše žene na ovim prostorima, čovjek bez dlake na jeziku…a gdje mu je kraj …
Ne osjećajući da gubim sebe, mijenjam sebe!
1. Neznam kako te predstaviti u kratkim crtama – pa dragi Josipe možeš li se predstaviti ti sam u kratkim crtama? Tko je Josip kojeg ja poznajem?
Eto, rekao sam kratko i jednostavno, a kako sada kratko? Ajoj, šta da ti kažem draga Ingrid, tvoje je pitanje jedno do onih na koje bi mogli odgovarati danima…u ovim sam godinama došao do vrhunca da poznajem sebe. Istina je ta da se svaki dan preispitujem, svakoga dana otkrivam novi djelić sebe. Kako stičemo životna iskustva tako se u skladu s time i korigiramo. Svoje iskustvo koristim da bi prepravljao sebe, ako bi to mogao tako reći. Ne osjećajući da gubim sebe, mijenjam sebe!
2. “Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše.” Što je za tebe Josipe istinska radost života? Što te najviše ispunjava i veseli?
Malo stvari me veseli, zato što živimo u teškim vremenima, ali govore da su vremena oduvijek bila teška. Rekoh, malo me stvari veseli ali kada me nešto veseli onda me male stvari vesele. Sitne stvari koje nemaju veze sa wow, megalomanskim stvarima…ja ih nazivam mali inserti u životima drugih ljudi koji se isprepliću sa mnom…pokušavam svakoga dana pronaći jednu malu radost, razlog za veselje. Jer ako mi se u danu nametnu stvari koje me ne čine veselim moram onda kao protutežu pronaći barem jednu koja me čini radosnim.
3.Odmah na početku moram istaknuti tvoju angažiranost na društvenim mrežama – točnije face-u… kada se javila tvoja potreba za iskazivanjem svoga stava prema svijetu i društvu u kojem živiš?
Naime, svojevremeno sam naišao na knjigu Ive Andrića ‘Znakovi pored puta’ i to me nevjerojatno približio Andriću. Tko je pročitao tu knjigu, a pretpostavljam da si je Ingrid ti pročitala dobro znaš da je u toj knjizi mnoštvo misli, razmišljanja, a u današnje vrijeme bi to bili kratki statusi. S obzirom da sam kao mlad čovjek dosta putovao ambiciozno sam na svoje rokovnike napisao znakovi pored puta i tu je priča krenula…tako da fb statusi u mom slučaju postoje više od 30-tak godina…
4. Apropo našega društva i zemlje u kojoj živimo – kada bi našu zemlju morao opisati u tri riječi, koje bi to riječi bile?
To bi bilo ‘stojim na mjestu’ x3.
Čisto da naglasim te riječi. Iskreno ne bih tu imao puno lijepih riječ,i s time da je bitno razlikovati ljubav prema zemlji u kojoj živimo, moru, našim prirodnim ljepotama i ljubav prema ljudima koji kreiraju ovu zemlju, a to je do sada samo minus, minus, minus…
5. Možeš li se sjetiti kako je tvoj život izgledao kada si bio u mojim godinama?
Hm…to bi bilo ovako. Sjećam se toga kao scene iz nekog akcijskog filma…ide ovako…netko dobije batina na cesti. Nakon toga se povuče, nigdje ga nema, vrijedno trenira i vježba i onda nakon nekoliko godina pojavi se kao pravi super junak. Tako ja sebe vidim u tvojim godinama, kao nekog anti-junaka. Nesiguran u sebe, sa puno strahova, bez uvjerenja da je ono što radim ispravno. To je bilo, rekao bi to ovako – vrijeme mukotrpnog treniranja življenja. I onda sam, nakon nekog vremena…Napokon izašao na ulicu pa rekao, naravno metaforički – ‘ajde tko će sada u fight sa mnom, sada sam spreman‘!?
Da zaključim, sada dišem punim plućima i to plućima nepušača!
6. Na što si najponosniji u svom životu?
Najponosniji sam na trajna prijateljstva koje sam stekao tijekom života. S obzirom da se stalno suočavamo sa razočarenjima u ljude i vrlo često se osjećamo izdanima od strane drugih ljudi, ja sam sretan jer nemam taj osjećaj razočarenja ili izdaje. Jednostavno treba prihvatiti da nas sve život sastavlja i rastavlja. I svatko od nas slijedi svoj put.
7. Što je ono što te prvo privuče ljepšem spolu? Što prvo zamjetiš? To te pitam jer si neprestano okružen prekrasnim djevojkama. Kako znaš ili osjetiš da djevojka ima nešto više od prirodne ljepote koja je dobro znamo prolazna?
Kako ono kažu, ljepota je ono što nas privuče a karakter je ono što nas zadržava…stoga, bilo bi nesuvisno reći da čim vidim djevojku znam sve o njoj, ali ipak ima nešto u pogledu djevojke, mlade djevojke na primjer. To je vanjski izgled plus onaj bunt koji u mladima postoji. Ta kombinacija izgleda i unutarnjeg bunta je ono što čini ljepotu. Na kraju krajeva, kada mi gledamo neku osobu mi ne vidimo osobu kakva ona jest već ono što mi percipiramo u njoj. Ljudi su naša ogledala.
8. Što misliš, zašto je ovo društvo toliko tašto i koliko su se po tebi iskrivile temeljne ljudske vrijednosti?
To je vrlo jasno. Dali smo previše prostora pokvarenim ljudima. Vi očekujete mudrost ljudi koji vas vode, ako moram usporediti sa nečim usporedit ću sa odnosom roditelja i djeteta. Recimo ti očekuješ da im možeš vjerovati, da će se brinuti o tebi, da te neće prevesti preko crvenog na semaforu, a onda se događaju upravo suprotne stvari i reakcije.
Dajemo krivim ljudima da nas vode i iz toga proizlazi opći pad vrijednosti u društvu i pojedincima.
9. Bolje je živjeti jedan dan kao lav, nego sto kao ovca. Slažeš li se sa time?
I živjeti kao ovca je u redu, ako kao ovca dobiješ sve ono što ti je potrebno za život. Ali ovdje u prenesenom značenju znači, ne treba shvaćati da samo zato što je netko ovca da je glup. Čak i nisam pristalica toga da želim živjeti jedan dan kao lav. Opet se vraćam na ljude u ovoj zemlji koji su prepušteni sami sebi, koji gledaju kako ovi gore uzimaju sve što žele, a ove ovce dolje ne žive već životare. Povijest nas uči da se stvari ako ovako nastave neće dobro završiti.
10. I za sam kraj ne mogu izbjeći pitanje o ljubavi? Što je za tebe Josipe ljubav? Koliko je u tvom životu bilo ljubavi i jesi li spreman zbog ljubavi učiniti sve?
A ljubav…
To je…kao sreća, nemamo jednu veliku sreću već je ona proizvod malih djelića sreće…stoga ljubav je, ja je doživljavam kao niz malih znakova, gesti, niz sitnih točkica koje kada pretvaram kroz život kažem, aha to je bila ljubav. Mislim da su nesretni ljudi oni koji nemaju ili izgube vjeru u ljubav. Ljudi se bore za ljubav na različite načine. A time ne mislim samo na ljubav koji proizlazi iz intimne veze već općenito na ljubav u svim njezinim segmentima.
Ljudi koji su bez ljubavi doista su u velikom problemu.
Hvala Josipe na prekrasnom razgovoru. Želim ti još puno ljubavi…znakova pored puta, inspirirajućih fb statusa i svega onoga što si želiš i sam…
0 Comments