Kada tihi borci puste glas… HVALA vam od srca.

Probudih se jutros. I imalo me što dočekati…prepun inbox, gomila zahvala, gomila priča.

Preskočila sam doručak, jer trebalo je odgovoriti svima, zahvaliti se. Bože koje nedjeljno jutro, pomislih. Valjda mi je priroda takva, takav urođeni gen, od majke, za vezanje, za ljude, za priče. Za LJUBAV.  Kad sam pisala, pisala sam u ime ljubavi. U ime tihih boraca. I dalje ću to činiti. Obećajem. No, jesam li slutila ovoliku ljubav?  Nisam. Ljubav nikada nije glasna poput mržnje. Ne mora ni biti. Jer je jača od bilo čega drugog na ovome svijetu. Vidite, borit se možemo i bez oružja u rukama. Riječi su dovoljne.

Šta da vam kažem sada, ovoga trenutka?

HVALA nije dovoljno. Ili jest? 

Ipak HVALA VAM!!!! 

Vi ih zovete samohrane majke ja ih zovem tihi borci

Evo nekih priča koje su mi doputovale nakon objavljenog teksta…

‘Bas nam je tako. Hvala na ovome, lijepo je znati da nisi sam…’

‘Hvala ti na ovom prekrasnom tekstu…malo sam pustila suzu, malo se nasmijala, malo osjetila radost malo tugu…istina priznajem jesam borac…svaki dan i zivim i umirem..moj zivot rijetkima je poznat jer ljudi vide samo vanjski dio samo fasadu i prezentaciju koju ja sama kreiram..jer kada bi progovorila nebi svi shvatili neki bi popljuvali drugi bi zalili rijetki su koji bi se divili i shvatili…no ne zalim niti u jednom trenutku sto sam odlucila biti samohrana majka..nisam napravila to radi sebe nego radi svoje djece..dajem sve od sebe da ih odgojim i da izrastu u prave postene i emotivno zrele ljude…da shvate sta su prave zivotne vrijednosti da po tome zive..’

‘Tesko jest i nekad pokleklem padnem i ja..no sreca uvijek se nade tu ruka koja meni pomogne pridigne me i kaze da nastavim dalje da ja to mogu…I mogu ti reci da u ovom trenutku sam ponosna na sebe..moja djeca imaju ljubav imaju mir imaju topli dom obuceni su nisu gladni…Teret jest ali i ponos..ponos kada vidim sve i zahvalim Bogu i dragim ljudima sto uspijevam unatoc svemu biti majka biti borac biti zena…sa osmjehom na licu sa suzom u oku ponosna na svoja dva andela….’

‘Prekrasno i točno…nasa djeca su nasa ljubav, snaga i sve sto nas drži na životu…’

‘Samohrana sam majka. Udovica. Ponekad poželim da mogu reći da sam “samo razvedena” ,možda tada ne bih vidjela onaj pogled, pogled sažaljenja…onaj pogled koji upućuju psiću ostavljenom samom na kiši. Što se dogodilo? Suicid. Još jedan pogled zaprepaštenja i laganog uzmicanja…jer eto,možda je u meni prokletstvo koje donosi nesreću. Ne doživljavam sebe jakom već samo punu ljubavi. Moje dijete ima siguran i topao dom i ništa drugo nije važno. Najgore smo preživjele, sve ostalo su sitnce u usporedbi s tim. Imamo jedna drugu. Imam divne prijateljice koje su mi podrška…neke u sretnom braku,neke “samo razvedene”. Volim svoj život takav kakav je sada i izvuči ću iz njega najbolje za sebe i svoje dijete.’

‘Prelepa i istinita prica, ja sam deset godina bila samohrana majka troje dece (udovica) i cak ni u najtezim trenucima nisam posustajala i mi zaista imamo neka nasa lepa secanja iz tog perioda. Danas sam srecna sa covekom koji se uhvatio u kostac sa nama i u medjuvremenu smo dobili jos jednu princezu tako da ipak ima pravih i hrabrih muskaraca koji ne pobegne vec se potrudi da toj deci bude istinski prijatelj i oslonac.’

‘I ja sam bila tihi borac 4 i pol godine i onda mi je Bog poslao divnog covjeka – danas moga supruga koji je prihvatio moje dijete kao svoga sina sada imamo jos dvije kceri i predivnu obitelj, i zahvalna sam na toj ljubavi koja mi je stigla kada sam bila digla ruke od ljubavi i ljudi , i on mi je sada podrska i oslonac u daljnjoj borbi na sudu(koja traje vec 11g) za prava moga sina kojeg i on prihvaca kao svog…’

‘Želim se zahvaliti na predivnom tekstu vezanom za samohrane majke …pronasla sam se u svakoj napisan rijeci ….sada imam jos vise snage borit se dalje jer ipak ima i onih koji ponekad vide znacenje rijeci samohrana majka …veliko hvala’

‘Svidja mi se..Sve sto pises…Jako. Jedna lijepa,lijepa,naoko krhka zena puna tako snaznih misli. Glasna,za sve nas koje isto mislimo,ali drzimo to u sebi. Tekstom o samohranim majkama takla si me ravno u srce…,netko je komentirao “samohrane su majke one koje same uzdrzavaju svoju djecu,tamo gdje otac ne placa alimentaciju”.. Ok, skidam im kapu.. Ali itekako se smatras samohranom majkom u XY situacija.. U situacijama gdje je jedno bolesno,a drugo dizes iz toplog kreveta da bi prvo odveo na hitnu..A oboje su potpora jedno drugom dok ti skupljas snagu da ih dizes iz kreveta i razmisljas koliko bi korisno u tom trenu imati jos par ruku,ili barem nekog tko bi ostao s onim zdravim.. U tom si trenutku “najsamohraniji” na svijetu.Bez obzira sto alimentacija stize jednom mjesecno,a mnoge majke/ocevi nisu te srece..Ljubav? Osjecas da si diskriminiran jer si majka/otac koji je krivo odabrao,ali iz pravih razloga,iz ljubavi koja nije bila uzvracena kao sto si se nadao..Svi smo mi mislili da je to-TO.. Ja prva.. Beznadno,romanticno,prva.. Koja je htjela dijete iz pravog razloga..Ljubavi.. A dobila dvije bebe..i ostala sama i ostavljena.. I sad te dvije divne bebe,moji petogodisnjaci, postaju “prtljaga,kofercici,kompozicija” u ocima svakog muskarca kojemu se svidis..Fizicki.. Sve ostalo je za njih previse.. Ali kako kaze tvoja prijateljica,ne prestajemo vjerovati u ljubav.. Samim time sto pravu ljubav dozivljavam svakog dana. Kad moje cetiri rucice zaplesu oko mojih ramena,moje glave,mojih ledja.. Ja sam sretna zena.. I spremna sam ponuditi citavo brdo ljubavi..Ako to jednog dana netko prepozna..Hvala ti..’

‘Joj meni suze krenule majke, svaka vam cast zelim vam svu srecu u zivotu dok tog malog predivnog osmjeha nista nije neostvarivo i nemoguce!’

‘Valjda se to bar malo odnosi i na samohrane tate….’

Reći ću samo, tko to nije prošao ne može ni znati.

Istina.

Možda nismo svi prošli to što ste vi, i možda ne znamo sve, ali to ne znači da ne razumijemo, da ne osjećamo, da ne vidimo. Ako vam to išta znači, ima jedna ženska duša koja to sve vidi. I zato hvala. Na tome što me učite što je prava ljubav, i što znači biti tihi borac. I ne brinite, gledam vas i dalje. I kad se ne nadate. I kad oni drugi odluče odvratiti pogled od vas.

Hvala vam. Vaša Ingrid.