Knjiga mjeseca – Strah od letenja

fotografija (13)

Prije nepunih sat vremena završila sam s čitanjem knjige koja se već nekoliko godina nalazi na mojoj podužoj listi, ‘Obavezno pročitati do tridesete!’

Rijetko kad se držim nekog plana, jer se svi planovi uvijek izjalove, (a tako bi trebalo i biti, ne planiraj ništa, i Andrić je to napominjao) pa lista završi negdje duboko u ladici čekajući svoje bolje sutra. Sutra ipak kad tad dođe, ovoj je knjizi bilo suđeno da se među mojim prstima nađe pet mjeseci prije mog 30-tog rođendana, čak i u vremenu kada pišem svoju novu knjigu posvećenu upravo ženama. Eto, moja vječno ljubavlju gladna ženska duša doživjela je svoje ponovno rođenje, kao u Venere…

Udah i izdah. Kao kada radim dnevnu dozu joge. Ova me knjiga naprosto zarobila i sve što činim dok je čitam jest da dišem. Pomislih, dugo nisam ovako duboko zaronila u neku priču, dugo se nisam prepustila da me likovi začaraju. Trebao mi je ovaj zaron, nakon ovako kišnog ljeta, zaželjela sam se dubina.

Strah od letenja’ Erica Jong. Osporavana i hvaljena, među ostalima i od Henry Millera. Ugledala svjetlo dana, ujesen 1973.(lude sedamdesete…) prevedena na tuce jezika, koči se na vrhu lista best-sellera. Što je toliko privlačno u ovoj skoro 400 strana dugoj ljubavnoj priči? Da se mene pita rekla bih ‘…a što nije?’

Priču priča Isadora Wing, junakinja straha od letenja, pjesnikinja, spisateljica, dodala bih (u svojim očima vječna antijunakinja, zvuči poznato?), dvaput udana, obrazovana na bogatom koledžu, još nije navršila tridesetu, nemirna, znatiželjna, opsjednuta iscrpljujućim analizama svega oko sebe. To je samo djelić onoga što se nalazi unutar korica.

Mogla bih danima pričati što sam sve osjetila čitajući ovu knjigu. A te osjećaje budi samo jedna jedina stvar na ovome svijetu – ljubav. Ljubav čini da se osjećamo slabijima nego što to doista i jesmo. Isadora to pokazuje na svakome koraku. Svaka žena zna koliko je žrtve potrebno u ljubavi. I ona se žrtvuje, no u očima njezinih muškaraca ta je žrtva potpuno besmislena. U ljubavi se žena daje cijela. Ili nikako. Zar ne bi trebalo biti tako? Što ako žena odluči dati samo tijelo, prepustiti se užicima? Znači li to da je nesposobna za ljubav? ..i te nam tajne Isadora otkriva na svoj pomalo lascivan način.

Isodora postavlja mnoga pitanja koje si mi žene vrlo često postavljamo. Rekla bih, otvara Pandorinu kutiju. Je li žena osuđena na vječno traganje za svojom polovicom? Mora li žena odabrati između karijere i obitelji?

‘Ako si žensko i talentirana, kamo god se okreneš život ti postavlja stupicu. Ili ćeš se utopiti u kućanstvu ( i sanjati valtermitijevske snove o bijegu) ili ćeš u svemu što napraviš uvijek čeznuti za obiteljskim životom. Nikad nećeš uspjeti pobjeći svojoj ženskosti. Zauvijek nosiš konflikt u krvi.’

Je li žena inferiorna u odnosu na muškarca ili je njezina moć jača, samo zabranjena?

S godinama počneš sve jasnije uviđati kako se muškarci, u osnovi, panično boje žena. Neki potajno, neki otvoreno. Ima li išta sudbonosnije od susreta oči u oči između emancipirane žene i mlohavog kurca? Najveći problemi povijesti blijede u usporedbi sa ta dva kvintesencijalna objekta: vječna žena i vječni omlohavljeni kurac.’

Mnogo se tu još pitanja postavlja u ovoj dinamičnoj ljubavnoj priči… i to na vrlo osobit način. Vrijedi pročitati. Ipak željela bih napomenuti, iz svog osobnog iskustva kako ova knjiga nije knjiga za razonodu, za ugodno kišno poslijepodne uz dekicu i čaj, ona je knjiga učiteljica. Uči i usmjerava, navodi da se zapitamo jesmo li sretni u ljubavi koju živimo danas. No, naravno to je samo moj stav…na vama je da otkrijete bojite li se…- letenja?

Eh, da, da ne zaboravim. Počela sam čitati i ‘Kako spasiti vlastiti život?‘ to je naime nastavak straha od letenja…samo se priča nastavlja nekoliko godina kasnije…

Za kraj Isadora…

Što je to, taj drugi glas koji mi neprestano dovikuje, kukavice, i koji me uporno nagovara da za sobom spalim sve mostove, da progutam otrov nadušak, umjesto kap po kap, da uronim do samog dna svojih strahovanja, pa da vidimo hoću li se uspjeti opet izvući na površinu? Vreća bez dna  – eto kakva sam ja. Nimfomanija mozga. Izgladnjelost srca.

 

 

logo3

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page
  • Tačno sam se setila dana kada me je majka slala u biblioteku sa spiskom knjiga Erike Jong i ova knjiga je bila jedina koju sam uspela da pronađem. :) Stavila sam je na svoju listu, baš ću je potražiti, bliže se tridesete… :)

    • Nevjerojatno je kako knjiga u ruke dođe u pravome trenutku, uvijek kažem da su knjige najbolji prijatelji. Svakako javite svoje dojmove…i uživajte u svakom ispisanom retku…lp