Dragi moji, neću puno duljiti sa uvodom u ovaj tekst. Kao što možete zaključiti iz naslova ovo je popis knjiga koje sam ovoga ljeta doslovno progutala. Neke u samo jednom danu, a neke u nekoliko tjedana. Svaka od njih ima svoju priču, svoju snažnu poruku. Neke su me opustile i prepustile mašti, nad nekima sam se itekako zamislila, a dakako bilo je i onih koje su me protresle od glave do pete. Ovo je mojih deset knjiga pročitanih u razdoblju od svibnja, pa sve do sada, konca srpnja. Dvije od njih još uvijek čitam a to su dobro pretpostavljate, posljednje dvije. 🙂 Pa krenimo redom.
Haled Hosseini – Lovac na zmajeve
Šta da kažem o knjizi Lovac na zmajeve osim da je čudesna? Sve što bih rekla bilo bi malo. Zaista, ovo je jedna od onih knjiga koja me u potpunosti odnijela, u čiji sam svijet uplovila već na prvoj stranici, a tako je bilo do samoga kraja. Što se sadržaja tiče. Lovac na zmajeve je nevjerojatno emotivna priča o ljubavi i prijateljstvu. Smještena je u Afganistan za vrijeme okrutnog talibanskog režima. Paralelno uz priču o jednom prijateljstvu koje razaraju strah, ljubomora i okrutnost, teče priča o modernom Afganistanu, nevjerovatno nesretnoj zemlji koju je načela sovjetska okupacija a potom dokrajčio talibanski režim. Ovo je priča o Hasanu i Amiru. Moćna knjiga. Knjiga bez nepotrebnih ukrasa – samo proza koja te nosi, koja te budi. Plakala sam za vrijeme knjige, smijala se. Osjetila sam cijelu paletu osjećaja. “Djeca nisu bojanke. Ne možeš da ih ispuniš svojim omiljenim bojama.” “Takav vam je bio Hasan. Toliko prokleto čist da biste se u njegovoj blizini uvijek osjećali neiskreno. … Nije umio da čita bukvar, ali mene je čitao kao od šale.” Jedva čekam uroniti u njegove druge knjige. “Tisuću žarkih sunaca” i “I planine odjeknuše!” A što se tiče Lovaca na zmajeve, svi smo mi lovci , i svi tragamo za srećom i ljubavlju. Ovu knjigu zaključujem jednom rečenicom koju ću sigurna sam pamtiti do kraja života: “Za tebe ako treba i hiljadu puta!”
Vicki Mackenzie – Špilja u snijegu
Špilja u snijegu biografija je Tenzin Palmo, odnosno Diane Perry koja je postala budistička legenda i borac za pravo žena da postignu duhovno prosvjetljenje. Diane Perry, o kojoj je knjiga napisana u svojoj je 20-toj godini odlučila otići u indijski samostan kao jedina žena među stotinama redovnika – i time je započela bitku protiv predrasuda koje su tisućama godina isključivale ženu iz duhovnog života. Ovo je priča o ženi koja je provela 12 godina u zabačenoj špilji na snijegu u visini od 400 m u Himalaji. Tamo je pratkicirala intenzivnu budističku meditaciju. Moram priznati da sam čitajući ovaj sadržaj a prije samoga čitanja očekivala puno od ove knjige. Zanimalo me jako kako je moguće da žena provede potpuno sama 12 godina i to u takvim klimatskim uvjetima. Zanimala me psihološka strana priče. Njezini osjećaji, snažne emocije koje su se u glavnoj junakinji javljale, njezine borbe i unutarnji konflikti. Ipak, nakon pročitane knjige bila sam razočarana. Očekivane emocije u knjizi naime nisam dobila. Tu se više opisivalo što se događalo nego što se to zaista i osjetilo. Emocija je malo, sve mi je bilo pomalo suhoparno, bez snage i jačine. No dobro, poruka knjiga je tu i ona po meni glasi da svatko treba slijediti svoj put – bez obzira na svijet i ljude u njemu. Iako intuitivno vjerujem da bi knjiga bila potpuno drugačija da ju je napisala sama Diane, odnosno Tenzin. Knjiga je dobra ne mogu lagati, no za moj ukus nedovoljno emotiva i živa. Eh, ja i te moje emocije.
Kahlil Gibran – Slomljena krila
Prije nego kažem nešto o ovoj knjizi moram reći to da apsolutno obožavam Gibrana. Nakon njegovog Proroka malo je onih koji me mogu dirnuti kao što to čini njegovo pero. Njegov stil je toliko osebujan i emotivan da je to teško opisati onima koji nikada nisu čitali Gibrana. Što se tiče ove knjige, Slomljena su krila Kahlilovo autobiografsko prozno djelo, no duboko su prožeta osebujnim autorovim lirizmom. U ovom kratkom romanu opisuje se položaj žene u orijentalnom društvu, a žene i Bog su i inače, očigledno, glavne Gibranove preokupacije. No to je istovremeno i priča o osamljenosti i odrastanju mladog čovjeka koji još nije pronašao svoje mjesto u društvu. Kratko, pitko, lirično. Meni baš po guštu. 🙂 “Samo naše duše mogu razumjeti ljepotu, te žive i rastu s njom. Ljepota je za nas razum zagonetka;riječima je ne znamo opisati. Njezina tajna našim je ošima nevidljiva i krije se jednako u promatraču kao i u posmatranom. Prava ljepota je zraka, koja izvire iz najsvetijeg dijela duha i rasvjetljuje tijelo,kao sto život dolazi iz zemaljskih dubina i obdari cvijet mirisom i bojom. “Ljubav je jedina sloboda na svijetu, jer tako oplemeni duh, da ni ljudski ni prirodni zakoni ne mogu promjeniti njegov smjer.”
Carlos Ruiz Zafón – Sjena vjetra
Kada sam čitala sadržaj Zafonove knjige znala sam da će mi se svidjeti. Zašto? Jer je Sjena vjetra knjiga o knjigama! I zato jer je u pitanju Barcelona. Kupila me na prvu. Obožavam knjige u kojima su teme knjige. 🙂 Jedan će dječak izabrati knjigu “Sjena vjetra”… A i ta će knjiga izabrati njega.”Prošećite bilo kojom ulicom Zafónove Barcelone i ugledat ćete sjene prošlosti i tajne sadašnjosti, upisane u gradsko tkivo i u živote njegovih stanovnika.” Tako piše o ovoj knjizi ali i Zafonovom pisanju. Knjiga dakle osigurava golemu porciju ljubavi i dovoljno magije, ubojstava i i ludila pa uspjeva zaokupiti čak i najzahtijevnijeg čitatelja. Knjiga me zaista nosila. Bilo je tu strasti, osveta i tajni. Baš volim taj Zafonov mrak, tu tamu, tu gotiku i tu magiju. Radujem se i ostalim njegovim knjigama. Ovo je prva s kojom sam se susrela. Mogla bih je bez problema pročitati još jednom. 🙂
Paolo Coelho – Preljub
Ova mi je knjiga na početku godine bila na listi za pročitati jer je Preljub bila jedina Coelho-va nepročitana knjiga. Od ove knjiga nisam očekivala puno, zanimalo me samo na koji je način autor doživio preljub i kako ga je opravdao (ako se on uopće može i opravdati), te koja je poruka knjige. Knjigu sam pročitala u dahu, jedno poslijepodne. Glavna junakinja romana tridesetogošnja novinarka Linda nosila me kroz priču, kroz svoj život i svoje misli i na koncu djela. I ova je knjiga kao i sve Coelho-ve knjige u svojoj dubini izrazito duhovna, propituje puno toga, od pitanja života i smrti, ljubavi i mržnje a jednostavnost stila ove knjige ono je što mi se jako svidjelo. Nepretenciozno, a ipak toliko duboko i moćno. Pa ipak je Coelho u pitanju! Ipak, ovu knjigu ne bi stavila u top 3 Coehove knjige, meni osobno ima boljih. 🙂 “Jer velika ljubav nikada nije ispisana unaprijed!” riječi su autora za ovu knjigu.
Og Mandino – Izbor
Og Mandinova inače jako volim. Pročitala sam sve njegove knjige, ova je bila nepročitana. Ali više nije. Zaista predivna knjiga, toliko emotiva i snažna. Za ovu knjigu kažu da je najosobnija i najsnažnija Mandinova priča koja istražuje što leži iza zlatnih vrata uspjeha, slave i bogatstva. I doista je tako. Knjiga nam otkriva najdragocjeniju od svih potrošnih roba: slobodu izbora ključ za bolju, bogatiju budućnost čiji tajni osnov leži u ljubavi. Ovo je priča o Marku Christopheru, koji je jednoga jutra doživio prijelom, nalik ponovnom rođenju: bio je uronjen u vrevu poslovnih obveza u svijetu marketinga, te najednom otkriva da one samo troše čovjeka, a da je pravi životni sadržaj i ispunjenje nešto posve drugo, te stoga donosi sudbonosnu odluku i daje otkaz. Odmah potom kupuje svjetionik, ponekad se povlači u njega i počinje pisati knjige koje predstavljaju ključ za bolji život. Ovu knjigu od srca preporučujem. Zašto? Zato što je jako snažna i nosi toliko važnu poruku, poruko o izboru kojeg imamo svi. 🙂 “Izbor! Rješenje je izbor. Mogućnost izbora je na vama.”
Kako biti Parižanka
Baš sam se radovala ovoj knjizi. Zabavna, poletna, stilski obojana, drugačija. Onako, baš ženska. U kratkim, razigranim odlomcima Anne, Audrey, Caroline i Sophie iznose svoje originalne stavove o stilu, ljepoti, kulturi, djeci i muškarcima. Autorice su nerazdvojne prijateljice već godinama. Talentirane i nesputane mlade žene s karijerama u svijetu glazbe, filma, mode i izdavaštva, one neobično iskreno i otvoreno ruše mitove o tome što danas znači biti Parižanka. Odajući nam svoje tajne i mane, istodobno ismijavaju svoje komplicirane, često proturječne osjećaje i postupke. Priznaju da su katkada snobovi, pomalo egocentrične, nepredvidive, ali ne i nepouzdane. One šefuju, tvrdoglave su, ali su i nježne i romantične…Ova knjiga nije nešto što se pročita u jednom danu, ja je redovno iščitavam, stranicu po stranicu. Zabavna a toliko opuštena. Poput svake prave Parižanke. 🙂
Lea Brezar – Da, i?
Nova knjiga moje drage kolegice Lee Brezar. Pročitana u jedno popodne na plaži. Britka, lucidna, dosljedna autoričinom stilu. Knjiga za koju Lea kaže da se rodila u samo jednom danu, nakon dvije rasprave i u njoj potaknula ideju da svoje iskustvo ”borbenosti” prenese u jedan mali praktični priručnik imena ”DA, I?” Priručnik za preživljavanje. E to nam baš svima treba. 🙂 Moram spomenuti i to da je format knjige zaista genijalan i stane doslovno u svaki džep 🙂 “Ne slažem se da moramo svi biti slavni, veliki umjetnici, vrhunski menadžeri, ali imamo obavezu prema sebi da ovaj život, jedan jedini koji imamo i kojega smo sada svjesni, proživimo slobodni od dviju potpuno nepotrebnih riječi: ne mogu. “ Lea Brezar
Karl Ove Knausgard – Moja borba
Ovu sam knjigu toliko čekala. I jedva sam čekala da mi dođe u ruke. Došla je s osobnom preporukom najstrastvenije čitačice na Balkanu Alis Marić, koja mi je posudila svoj primjerak knjige i sada uživam u njoj. Došla sam do pola. I kao što kaže i sama Alis, citirat ću je jer je ona ipak piše bolje recenzije na knjige od mene a slažem se sa svim navedenim … “Iskreno i bez zadrške Karl Ove nam prepričava događaje i doživljaje iz svoje mladosti, a iznosi čak i neugodne situacije iz doba puberteta koje bi inače svi radije zadržali za sebe. Od prve erekcije do prvih seksualnih iskustva, od prvog “pravog tuluma” do prvog pijanstva. Ogoljuje se potpuno. Ovo je knjiga o obitelji, obiteljskim odnosima, roditeljskoj ljubavi (ili mržnji) i odgovornosti. Knausgardovi opisi idu daleko izvan onoga što ste pročitali u autobiografskim romanima. Karl ima vrlo poseban način opisivanja situacija do najsitnijih detalja. Pomalo lirski ali istovremeno jako realistično. Što je najbolje, pronašla sam se u pojedinim situacijama i razmišljanjima. Svi nosimo neka (ili mnoga) neugodna sjećanja i uspomene iz naše mladosti i odrastanja. Neke bi najradije zauvijek zaboravili, neke smo uspjeli potisnuti. Uspomene na roditelje nisu uvijek najbolje i najsretnije. Kolike paralele se mogu povući! Zato je knjiga toliko i privlačna. Karl progovara o onome što mnogi prešućuju.” moja-borba-1-dio-karl-ove-knausgard I zaista je tako. Ova knjiga progovara o onome što mnogi od nas prešućuju, ne samo mnogi, kladim se čak i svi. Jedva čekam drugi dio knjige kada Karl Ove ulazi u tridesete. E to će biti zabravno 🙂
Osho – Govori nam o ljubavi (razmišljanja o Proroku Kahlila Gibrana)
I šećer na kraju. Usporedo s Knausgardovom “borbom” krenuh čitati Osho-a. Nije bilo u planu ali eto kao i sve drugo u životu, i knjige nam dolaze u ruke kada moraju a ne kada mi to želimo. Napomenula bih da sam ovu knjigu prije dva dana dobila na poklon, skupa sa još dvije Osho-ve knjige. Sreća je bila golema. Svi znaju da sam luda za Osho-m. I nisam mogla a da je odmah ne prelistam, naročito iz razloga jer se ova knjiga tematski veže na Proroka koja je jedna od mojih najdražih knjiga. I čim sam krenula nisam je ispustila iz ruku. Imam još desetak stranica do kraja. Kakva je ovo knjiga? Jednom riječju – čarobna. Sve u njoj. Stil, riječi, tok misli, emocije, … ma sve. Ono što je Gibran opisao u svom Proroku, Osho je analizirao ali na najljepši mogući način. Ovo je priča o ljubavi, ali i priča o životu, snovima, religiji, posjedovanju, egu, iluzijama i stanju neizvjesnosti u kojem svi živimo. Ovo je knjiga o milijunima i za milijune ljudi koju su vlastitim rukama ubili svoju ljubav i sada se osjećaju kukavno. Ova knjiga pokazuje da život može opstati jedino u slobodi, jer ljubav je ta koja ne dopušta da je posjeduje, jer ljubav je naša duša. Ako moram odabrati najdražu knjigu ovoga ljeta, onda je to bez puno razmišljanja ova knjiga. Pričaj mi o ljubavi – već osjećam da ću je čitati i nekoliko puta 🙂
Eto, to su moje knjige za ljeto 2016. i bit će ih još. Kolovoz je spreman za Murakamija i Simone de Beauvoir.
A do nekog novog čitanja i pisanja šaljem vam svima topli i sunčani zagrljaj s Kvarnera. Ljubi vas vaša Ingrid. I da.
Ne zaboravite, čitaj(te) knjigu.
naslovna fotografija: Alis Marić citajknjigu
0 Comments