Meditacija – ‘obrok’ koji ne preskačem

yoga at sunset  #9

¤Ne odustaj. Ne posustaj. Rascvjetaj se.¤

Dobro jutro. Postoji u čovjeku neka neopipljiva bura emocija. Mi ljudi s mora znamo što je prava bura, zato vam je valjda i spominjem. Postoji nešto što se zove nemir. On se u mom slučaju probudi istog onog trenutka kada jutrom otvorim oči i krenem prema kupaoni odraditi jutarnju rutinu. Evo to sam učinila prije nekog vremena. Nakon poluatomatskog umivanja i pranja zubi slijedi pogled u ogledalo gdje me ko u inat dočeka moja najbolja (ne)prijateljica, svježa, mrka, raspoložena, čedna i slatka u isto vrijeme. O njoj ovisi kako će izgledati ostatak moga dana.

Par pokreta kažiprstom ili palcem, ne znam sad točno kojim pa me ne lovite za svaku riječ, par obrisa na licu poteza kistom i prijateljica je već bolje volje. Svaka žena bolje izgleda sa slojem maskare i malo boje na usnama. Ne možete me uvjeriti u suprotno. E sad, pitanje je što se dogodi onoga trenutaka kada lice napokon poprimi željeni sjaj, a tijelo već kao na traci na trčanje počne iscrtavati nevidljive tragove po kupaoni? Budni smo. Tijelo traži svoje. Akcija. Reakcija. Počinje. Dan. Ili bolje rečeno ono što ti je od njega ostalo.

Ne odustaj.

Ne posustaj.

Rascvjetaj se.

Možda vam glupo zvuči ako vam kažem da je to moja jutarnja mantra. Ono tipa, to me jutrom šora, diže mi adrenalin i navodi me da se osjećam bolje već na samom startu iako dobro znam koliki je maraton ispred mene. Sprint mi je oduvijek bio jača strana, jer nestrpljiva kakva jesam i prije početka utrke ja bih da je kraj. E, a ne ide to tako. Prihvati i kreni dalje.

Meditacija – ‘obrok’ koji ne preskačem

Doručak je najbitiniji dio dana. Kako da ne, da ne pojedem nešto čim se probudim najvjerojatnije bi kroz pola ure pala u nesvijest. Već neko vrijeme moj je doručak svemoćni hranjivi shake iz moje domaće proizvodnje koji sam usavršila – e baš tako – do savršenstva.

Banana, mjerica proteina, šalica zobenih pahuljica, pola žličice cimeta, žlica suncokretovih sjemenki, žlica lanenih sjemenki,  šalica kokosovog mlijeka 2 dcl, šalica vode 2 dcl , i po želji zasladiti (med, stevija). Eh zaboravih, i žlica kakaa po želji i smrznuto šumsko voće :). Naravno. Krajnji rezultat. Energetska bomba. Bomba bombi. Volim se našaliti sama sa sobom dok ga ispijam. 

Nakon što mi usne poprime slatkoću meda, a tijelo kao po nekom čudu proradi i preskoči s prve brzine na petu – zastanem. Ne znam zašto. To je toliko moćno da me i samo navodi na tu intuitivnu radnju. Dovoljan je trenutak da osluhnem ono što mi govori moje unutarnje biće. Vrijeme je za meditaciju.

Vrijeme od oko cca dvadeset minuta. Moje vrijeme. Vrijeme kada um ne luta. Ne zuji i ne pršti. Samo postoji.

Teško ali izvedivo. Izazovno nadasve. Nešto poput sjedenja i buljenja u prazan bijeli zid samo što je ovdje koncentracija usmjerena na ono iznutra – a ne ono izvana. Nemam riječi da opišem slatkoću mira koju osjećam u trenucima meditacije. Gonjena nekim starim duhovima iz prošlosti naučila sam da meditaciju ne smijem i ne želim preskočiti. Koliko god da je ponekad teško. A teško je, vjerujete mi.

Nemir se na svakome od nas drugačije reflektira, odražava. Nemir je nešto na što sam se jednostavno naviknula,s godinama pretpostavljam. Sve nekako dođe s godinama. Ali ruku na srce, nemiri su jedna od onih rijetkih vrijednih stvari koji me održavaju živom. Nekako, imam osjećaj kada bih izgubila taj životni nemir kao da bih s jutarnjom zrakom sunca prestala i postojati ili u gorem slučaju postojala bih ali ne bih znala zbog čega.

Zašto to zovem nemir a ne problem? Nemir je ekvivalent problemu, možda u nekom dalekom realnom svijetu jest, ali u mom svijetu problem je ekvivalent izazovu, nešto što nas uči kako biti hrabriji onda kada se to od nas najmanje očekuje.

Uvijek sam smatrala da je predvidljivost dosadna. Nezanimljiva, trivijalna.

Oduvijek sam se kačila za hrabrost. Iako je ona prečesto rezultirala orkanskim nemirima s početka priče.

Tek toliko na znanje mornarima, bonacu volim jedino na moru.

Pa (ne)mirno vam more ovoga ljeta…

 

fotografija (31)

Rab srpanj i kolovoz 2013….uskoro ponovno na taj čarobni otok…(taj je otok meditacija sama po sebi)

fotografija (33)

Čokoladni shake  u pripremi:)

fotografija (32)

A ovaj je baš stvoren za ljeto, šumsko voće …mmm. Bon apetit :)

 

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page