Ne mogu ti reći da znam …

Ingrid-44

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći da mu neću dati da me odvede tamo

gdje stanuju prazne ruke nasrtljivosti,

gdje se gnijezde misli namjernih razočaranja,

gdje se tijelo grči od usputnih osjećaja,

gdje su usne prazne,

a dah hladan.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći da mu neću dati da me odvede tamo

gdje sa svih strana pljušte riječi muljanja,

gdje su luksuzne kuće pune vlage i truljenja,

gdje se svi natječu u djetinjastom privlačenju pozornosti,

gdje se prekovremeno zastrašuje, ismijava,

i ne smije.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći da mu neću dati da me odvede tamo

gdje ljudi više ne žive zajedno i svi za jednog,

gdje se obitelj obezvređuje i vrijeđa,

gdje se zajednička radost utišava i važe,

gdje se bespogovorno otima i laže.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći da mu neću dati da me odvede tamo

gdje je ljudima ponestalo hrabrosti,

gdje svi pate za vječnom mladosti,

gdje se umjesto ljubavi vodi ego,

gdje bi svatko htio biti netko,

ali nitko posebno.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći da mu neću dati da me odvede tamo

gdje žive ljudi plašljivih pogleda,

gdje žive udarači ispod pojasa ljudskosti,

ispod pojasa duše,

gdje se snovi guše,

a sreća prodaje.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo će me odvesti život,

ali ti mogu reći kako ćutim

da me napokon vodi među moje,

da me vodi tamo gdje mi je otpočetka mjesto,

ondje gdje se ljubav, srce i ljudi susreću,

i ljube često.

 

Ne mogu ti reći da znam kamo ću i s kim ću,

ali ti mogu otvoreno i iz duše reći,

gdje se više nipošto ne vidim,

ne dam,

i neću.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page