Ne znam kada se i kako to desilo, teško je zapamtiti sve detalje oko te jedne male scene iz mog života, ali da nije bila toliko mala svjedoči i to da sam zahvaljujući njoj krenula sa avanturom zvanom – blogovanje.
Ljudima je potrebno tako malo da ih se obeshrabri, meni je potrebno tako malo da me se ohrabri. I tako sam zahvaljujući jednom nemogućem ohrabrenju, negdje u nelogičnoj strani mozga donijela odluku da ću početi pisati osobni blog, neke moje priče koje bi možda mogle doticati sve ljude, ili možda čak i nikoga od ljudi. Kod nas se svašta može, ali malo toga mora i zato je još i ljepše i još slađe. Pisanje je za mene neobrano grožđe. Ništa ne vrijedi ako ne uživaš u njemu.
Pisati možeš, dobro to znam, iz stotinu razloga. Ali možeš i bez ijednog razloga. Mislim da je kod mene slučaj i jedno i drugo. Kako kada. I zato pišem. Jer me životni izazovi nadjačavaju i traže od mene da budem hrabriji čovjek u trenucima kada mi dođe da posustanem, ali pišem i zato jer se nerijetko ulovim u planini hrabrosti onda kada se drugi skrivaju u mišju rupu. Valjda više volim nemoguće od onog mogućeg. I valjda zato dobro pazim što od to dvoje radije biram.
Kada razmišljam o tome što je ono što me najviše inspirira da već treću godinu aktivno pišem svoj osobni blog odgovor se nameće sam. Život, ljudi koji taj život čine i svi životni izazovi zaslužni su što se moja ruka na tastaturi skoro pa sama kreće, što vrluda ispričanim i neispričanim puteljcima riječi, što traži načine da pojača smisao stvari koje mi se svakodnevno događaju. Nikada neću moći znati šta će mi se dogoditi sutra ali ono u što sam sigurna svakoga dana jest da znam tko sam u ovome trenutku i što baš sada mogu ponuditi svijetu.
Kada jutrom biram što ću tog dana biti to je uvijek i samo – inspiracija – sebi, svijetu, nebu, ljubavi, Njemu. Mislim da sam na dobrom putu, jer ljudi moji dragi, meni se, da vam budem skoro pa neskromna u posljednje vrijeme dešavaju samo veliki izazovi i nemoguće stvari.
Jesu li to slučajnosti ili?
Do sljedećeg pisanja, ali i viđenja u Beogradu,
vaša Ingrid.
0 Comments