Sreća dođe nenadano. Onda kada zaboraviš da je nedjelja i da sutra moraš na posao …

edf

Dođe li sreća u kuću kada ugasne dan, a upali se mrak? Kada otpustimo kočnice, boli, uzdisaje, kada ne moramo raditi više ništa, tek postojati? Ili se sreća u kuću ušulja tek kada se podmire svi računi, svi tjedni zaostaci? Kada su djeca uspavana, pas nahranjen, roba ispeglana, a kuća mirisna i čista?

Možda sreća dođe, ne znam, sama i nepozvana, tek kada se utiša sva buka vanjskoga svijeta, kada spustimo škure, natočimo si čašu vina, dignemo noge na kauč pa s olakšanjem izdahnemo. Netko lakše. Netko teže. I kada se ušuljamo u ono najdraže mjesto što se smjestilo pod vratom voljenog bića. Utopljeni u njegovu tišinu, tik do ruku, naslonjeni na njegova nahodana ali još uvijek topla stopala. Tada je sreća u svom najboljem izdanju. I mi s njome. No, mora li to biti baš nedjelja ili može i bilo koji drugi dan?

Sreća dolazi. Kada bića pod krovom odluče živjeti život, a ne njegovu iluziju. Kada umjesto hranjenja međusobnog ega odluče nahraniti svoj duh i svoje tijelo. Jer naša glava možda i ne pamti ali vjerujete mi kada vam kažem – duša pamti sve. Krije li onda, ona spomenuta čaša vina u našim rukama na kraju dana gutljaj utjehe i sreće, ili je nepravedno tražiti je tek na kraju dana a ne – na početku?

Osluškujem i vidim oko sebe, navikne se čovjek lako na nemir što ga danima prati u stopu. Počne nesuvislo bacati noge ispred sebe, zamahivati i proturječiti vjetru. Ali vjetar je uvijek jači, otporniji na nemire. Zato valja odustati od trčanja. Zato valja sreću i mir potražiti u sebi jer, sreća je uvijek u nama. Samo je trebamo znati pronaći u mraku svoje utrobe, ako treba isčupati je i potom izvaditi na svjetlo. A prije toga moramo moći, i još više moramo željeti, odrezati svo staro korijenje nemira što je godinama – srastalo u nama.

Sreća dolazi nenadano, onda kada zaboraviš da je nedjelja i da sutra moraš na posao. Sreća dolazi kada se smiješ. I kada zaboraviš zbog čega se smiješ. Sreća dolazi. Kada ti iz srca izlaze varnice koje te podsjećaju da si živ. Najživlji do sada.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page