Sve što je lažno s vremenom će nestati – o erupciji virtualnih autoriteta

IMG_6205-1050x700

Čitam jutros uz kavu kako je najpopularnija društvena mreža Instagram koja je u vlasništvu Facebooka odlučila stati na kraj svim lažnim i napumpanim profilima koji takoreći preko noći narastu do neslućenih visina tj. brojki, i koji se k tome u komercijalnoj svrsi dakako, samoinicijativno nazivaju influencerima, piscima, lifecoachevima i tome slično. Naravno, legitimno je da se u svijetu u kojemu živimo svatko od nas naziva kako želi, no krucijalno pitanje jest – pod koju cijenu i do kada?

Izvor: instagram-najavio-ogromnu-vijest-influencerima-prijeti-propast

Kada krenem promišljati o ovoj temi koja je nekome posve nevažna, no itekako relevantna onima koji žive od interneta (i sama sam dijelom takvih) drago mi je što mogu primjetiti da se virtualna svijest ajmo to tako reći “budi”, i da malo pomalo kreće “čistka” istog tog virtualnog svijeta koji nam svakodnevno plasira nerijetko opstruiranu, nerealnu stvarnost koja nema veze sa zdravim razumom. Jer ajmo biti posve iskreni, kome ovakva iskrivljena stvarnost (osim klanu Kardashian i njima sličnima) zapravo služi? Normalnim ljudima sigurno ne. Dapače, vjerujem da ovakva trenutna senzacionalistička egzaltiranost i “nepoštena igra” s vremenom sve više stvara kolektivnu odbojnost, apatiju i sumnju koja se onda reflektira na sve segmente naših života. A sama svakodnevno svjedočim pričama i ljudima koji definitivno ne žele živjeti u sumnji, apatiji, potištenosti i koječemu lošem, ako ima prilike i načina da se živi i stvara u autentičnosti, radosti i ovdje bitnom spomenuti, fair play-u. A ima se i prilike i načina, ne uvjeravajte me da nema.

Sve me to otvorena da budem potaklo da promislim o svom osobnom angažmanu ali i utjecaju na spomenutim društvenim mrežama koje redovito i apsolutno sama vodim već nekoliko godina i koje su mi u život donijele više radosti i koristi nego suprotnih osjećaja. Iako sam ruku na srce i više nego nekoliko puta okusila vrlo gorke, da ne kažem otrovne strelice protivničkih igrača iza ekrana, što me nije nagnalo da se obeshrabrim ili odustanem. No dobro, to i nije tema ovog teksta. Ono što me na ovaj tekst nagnalno vijest je (nadam se istinita!) da će Instagram i Facebook krenuti uklanjati sve one lažne profile iza kojih se kriju ljudi koji svoj virtualni utjecaj pokušavaju potkupiti, afektirati ili podmetnuti, a da za to realno nemaju nikakve kompetentne temelje. Jedino što takvi internetski “autoriteti” posjeduju novac je koji im daje za pravo pomisliti da na konto njega mogu kupiti sve, uključujući slavu i potencijalne obožavatelje.

U konačnici, ima ljudi koji otvoreno izjavljuju da novac može kupiti sve. Ukoliko to zaista misle, i istu su misao dokazali na vlastitom primjeru tko sam ja da im dokazujem suprotno ili ne dao Bog sudim. Kako rekoh na početku, legitimno je iskoristiti sva moguća sredstva kako bi došli do vlastitog cilja, no pitanje koje si postavljam kada god imam priliku jest – zašto onda taj isti novac od ljudi koji ga imaju nerijetko učini isfrustrirane, vrlo često depresivne mediokritete koji gaze sve pred sobom, a ne sretne i ispunjene ljude od kojih drugi ljudi žude učiti – zašto, ako s novcem osim followera, mogu kupiti i SVE ostalo?

Pet godina redovitog i javnog virtualnog rada mislim da je sasvim dovoljno da iznesem svoj kritički stav o ovoj aktualnoj temi. Uz to, priznanje koje sam ove godine primila a to je nagrada za influencera godine u kategoriji književnost (koja mi je apropo dodijeljena zahvaljujući stvarnim čitateljima koji su glasovali i birali) dozvoljava mi da iznesem i vlastite teze o popularnosti i utjecaju, o čemu istovremeno mnogi danas ne govore skrivajući tako svoja osobna mišljenja o ljudima koje javno prate samo zbog poslovnog probitka. Neću lagati i reći vam da se nikada nisam uplela u mrežu nekih korisnih odnosa, no istina je da sam takve odnose napustila onoga trenutka kada sam osjetila da je moja duševna i ljudska ravnoteža narušena. Neki su moje napuštanje i prekid doživjeli vrlo razumno i ljudski, neki su me pak traumatično stavili na crnu, block listu što me kao odraslu osobu a ne tinejdžera koji ne zna gdje mu je glava a gdje guzica, nije osobito pogodilo.

Naposljetku, ako sam nešto naučila od ljudi koji se bave ovim poslom puno duže od mene, to je da je nemoguće ostvariti vlastite snove i pritom ne povrijediti nikoga. No da je ključno ne povrijediti svoje dostojanstvo, to bi nam svima trebalo biti jasno kao dan. Zato zaista mislim i osjećam kako je došlo vrijeme kada će se isprofilirati stvarni autoriteti i relevantne životne vrijednosti. Da je došlo vrijeme kada ljudi više neće nasjedati na jeftine komercijalne trikove i primamljivu ambalažu, kada Maja neće pratiti Ivanu samo zato jer je prati i Marina, već da će razmisliti svojom glavom što joj Ivana zaista nudi i koliko je inspirira za vlastiti život i vlastiti put, te da je došlo vrijeme kada će učinjena djela, a ne suhoparne brojke na ekranu govoriti više od svih PR i marketinških kampanja zajedno.

Možda nisam internetska “faca” po svačijoj mjeri, ali sam svakako mjerodavna da kažem kako me ne zanima biti autoritetom u svijetu koji bi dovodio u pitanje moj vlastiti razum i ono važnije – moju vlastitu savjest. U “Stepskom vuku” jednoj od mojih najdražih knjiga savršeno stoji da:

Svaki čovjek neminovno postiže ono što je prema svom pravom nagonu prinuđen da traži.

Vrijedi razmisliti o tome.

I još važnije, vrijedi razmisliti o tome što postižemo – za sebe.

Ovaj tekst je dio Blogbuster projekta.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page