Za uspjeh moraš zasukati i kožu, ne samo rukave

Ingrid-80

Jednom kad krene, krene. Ili na bolje ili na gore. Nema pravde, nema zlatne sredine. Svijet liči na klackalicu. Da, lako je biti uspješan kada si na gornjoj strani klackalice. Kada te život pogurne prema gore. Ali ne slaže se klackalica tako. Samo u visine. Zato i izgleda na način da jedna strana stremi prema vrhu, a druga prema dnu. Čisto toliko da nas podsjeti koliko je malo potrebno da se poigra s nama, da nas odbaci na zemlju, da se ne opustimo onda kada mislimo da smo na vrhu i da smo igru priveli kraju. Jer tek tada igra počinje. Tek tada se vidi tko je žilaviji i izdržljiviji u igri koja ne trpi ostajanje na mjestu.

Biti uspješan znači osjećati se dobro u svojoj koži

Prvi put kada sam zapisala ovu misao na papir, a to je bilo koncem 2015. godine znala sam na dobrom putu, znala sam da sam uspjela. Iako je iza mene bila hit knjiga i gomila intervjua, ništa se nije moglo usporediti s mišlju koju sam probudila u sebi. Hey ženo, pa ti si dobro sa sobom, odjekivalo je unutar grudiju. Radiš ono što voliš, inspiriraš ljude da rade to isto, guraš, radiš, boriš se. I ono bitno – ne bojiš se. Ne više. Ne zaobilaziš klackalice, ne odustaješ kad te pogurne prema dolje, jer znaš, život nije samo pogled s vrha. Život je pogled naopačke, konstantna vrtoglavica. Ali ne zaboravljaš dok se boriš s njom, da oni koji sjede sami na klackalici i ne mogu prema gore. Zato nađi one tko će sjesti preko puta tebe, pa zaljuljajte tu klackalicu zajedno. Tako je i bilo. Igra uspjeha postala je sasvim prirodno igra ljubavi, ne povuci – potegni, već pomogni – olakšaj. A život takvu igru zna nagraditi. Moji čitatelji su dokaz tome.

Ako si izgubljen na dobrom si putu

Jesi jesi, itekako jesi. Samo misliš da nisi. I ja sam mislila. Ali pusti još malo, ako se put do uspjeha ne poploči sam od sebe (a iz iskustva znam da neće!), kreni ga pločiti vlastitim rukama. Zavrni rukave i kreni u akciju. Zar misliš da je netko drugi dužan popločiti tvoj put? Nije. I zašto bi bio? Tvoj put, tvoj znoj, tvoje suze. Ali na kraju tvoj osmijeh – tvoj uspjeh. Ako budeš bio dovoljno strpljiv i dovoljno predan da ga stvoriš. Tu prolaziš ili padaš. Ja znam da sam ja bila. Ne strpljiva, jer to nikada nisam znala biti, već predana, borbena. E u tome sam uvijek bila dobra. U borbama iz kojih izađeš ogoljene, ali na koncu naježene kože. Takva je koža osjetljiva i boli, ali je živa. Ne izlazi se iz bitke bez ijedne rane. Tko vam kaže da se izlazi, nije prošao bitku.

Ostvare li svi ono što žele?

Ne znam. Nadam se da da. Šteta je samo ako odustanu od želja. Moje mi iskustvo govori da svatko od nas najbolje za sebe zna što želi i kako i na koji način doživljava uspjeh i ostvarenje želja. Ja si ne bih oprostila da ih nisam probala ostvariti. I kada me pitaju, u tom moru intervjua koje dajem, šta je na kraju potrebno za uspjeh? Talent, faktor x, veze, novac, upornost ili nešto treće? Uvijek kažem.

E to nešto treće. To je potrebno za uspjeh. A to treće smo mi. Cijeli MI. Cijeli TI. Ne pola tebe, dio koji misliš dati glavom. U ovoj si igri potreban cijeli TI. Bez iznimke. Zato je važno znati kao se TI osjećaš u vezi s onim što radiš. Kako se TI osjećaš u vlastitom tijelu, u vlastitim željama. Kako se TI osjećaš kada se podigneš ali i kada padneš. I zato je važno znati da je uspjeh ono kada ti dođe da odustaneš, da sve pošalješ k vragu. A TI se i dalje krećeš. Ti se i dalje odguruješ, ostajući na klackalici kada svi ostali odustanu od igre.

13996103_1788428164747940_8027695324608165756_o

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page