Budalo, osvijesti se. Ne govori se DA onome tko zaslužuje NE…

debbie-tony-10

Dan ili noć nakon nečijeg vjenčanja intenzivno razmišljamo o ljubavi…Dan nakon Sanjinog vjenčanja razmišljala sam…

Jesam li bila dugo sama? Jesam. Jesam li bila s krivim? Jesam. Jesam li žudila za ljubavlju? Jesam. Jesam li krivila Nebo što ga nemam? Jesam. Sve sam. Jesam li upoznala ljude velikog srca? Jesam, i to sam. I one koji u njedrima imaju veliko ništa? I to da.

Sanja se opirala samoći. Slušaj. Izgovaram joj u sebi. Ne bi li vjenčanja trebala biti početak nečega lijepoga? Zašto su vjenčanja postala krajevi? Krabulje crvene smrti? Jebeš vjenčanje kad zbog njega moraš dignut kredit. Ili još gore. Jebeš vjenčanja kad zbog njega moraš dizati… Ego. Njemu. Njegovoj majci. Ocu. Sestrama. Ljubavnici. O njoj šutiš. Bar na taj dan. Tko tebi šta diže? Osim tlaka? A govore ti da je to tvoj dan. Budalo, osvijesti se. Ne govori se DA onome tko zaslužuje NE.

Dakako, misli su ostale samo u mojoj glavi. Tko sam ja da Sanji išta govorim? U prijateljstvu su neke stvari ipak zabranjene. Znala je ona dobro što ja mislim o svemu tome…

Svi mi svakodnevno činimo izbore. Izbora kojih prečesto nismo niti svjesni. A čineći neke od njih svjesno ili ne, najebemo kao nikada do tad. Često puta znam čuti, sasvim nenamjerno u autobusu ili na terasi na stolu tik do moga : ‘To nije moj izbor…ali, jednostavno sam morala…nema mi druge…’ slijedi odgovor od druge strane …’a stara šta ćeš, takav ti je život! Bit’ će bolje! ‘

Od Sanje sam čula ‘Ali nije on tako loš kao što se čini na van. Promijenit će se. Brak će ga promijeniti. Mora.’

Čini se da prijatelji uvijek tu za nas i često podupiru naše moranje. Podupire se i svaka želja za ostankom, za rutinom, za trpljenjem i čekanjem. Odluku da ćemo se promijeniti i uzeti život u svoje ruke često doživljavamo potpuno neozbiljno i letargično. Ona uvijek ostane tu negdje sa strane i promatra kako živimo život onako usputno. Kao da i nije naš.

Sanjino vjenčanje. Glasni su ljudi s barjacima. Glasno je i ludilo kad se pušta na slobodu. Njezine su usne bile nježno crvene. Čekale su ga. Stajala je pred ogledalom. Posljednji pogled na slobodnu sebe.

Sve će ovo biti gotovo za koji sat. Samo trebam strpljivo čekati. Čekati i osmjehivati se. A onda će crno lakirano vozilo doći po mene. Pružit će mi sigurnost. To mi treba. Dugo sam stanovala u čekaonici. Nakupila sam godina. Ja ne pratim samo slijepu požudu za bogatstvom. Ja pratim njega. Pa što ako ga koji put čekam do sitnih noćnih sati? I ako mi ne odgovara na pozive? Neću umrijeti. Ima još žena koje čekaju. Kojima su linije zauzete. Pa eno ih. Žive. Sasvim pristojno. Čak i nije stvar u tome da čekam. Navikla sam se na čekanje. Stvar je u tome da moram s nekim provesti život. Eto, izabrala sam njega. Uvijek ću izabrati – biti sama s njim, nego sama bez njega.

Gorilo mi je pod nogama. Što od uzavrelog pločnika, što od njezine ljubavne rezignacije i prepuštanja.

Izbori i nisu ništa drugo nego naše poimanje ljubavi i svijeta u kojem živimo.

Naši partneri i nisu ništa drugo nego mi sami.

Produžetak nas.

Siđi, dole sam.

Slobodno parkirno mjesto ispred Sanjine zgrade zakrčio je crni Audi. U pozadini je treštila muzika, spoj zabavne i svepristutnih narodnjaka. Odzvanjalo je i vibriralo iz limene igračke. Muškarac odjeven u Armani odijelo. Posljednja kolekcija, odijelo kupljeno u Trstu kod frenda koji prodaje samo orginale. Muškarac, preplavljen skupim parfemom. I koječim drugim. Suvozačevo sjedalo. Nalickani kum. Zveket ključeva. Crni smartphone.

Početak kretnje. Ona. Snježnobijela iznajmljena vjenčanica. Šareni buketić. Sedam katova tišine. Lift tog dana nije radio. Nekoliko poteza rukom. Njezinoj su samoći, koja se već ranije pretvorila u duboku jamu straha svjedočili prolaznici. Sanja je na svome licu nosila bijelu masku. Njome su bile iscrtane usne. Obrve. Oči. Jednom kada pristanemo na ništa, vrlo često i dobijemo ništa. Jednom kada pristanemo na sve, vrlo često i dobijemo sve.

Uzimam… začu se tihi ženski glas.

Uzimam

Njega i stotine drugih njegovih lica koje nosi na sebi. Uzimam i njegove ruke koje su nerijetko tako grube i surove, ali prave muške. Uzimam i njegov jebeni ego koji se kao kakva mokra kuja neprestano vuče za nama i ne da nam disati. Primam je k sebi i odlučujem se sprijateljiti s njom. Uzimam sve njegove fantazije i strahove, njegovu potrebu za slobodom i vremenom za sebe. Uzimam jer razumijem tamnu stranu njegova srca. Želju da se ponaša kao Tarzan. Uzimam. Njegovu majku, oca i sestre. Svi su dobrodošli. Uzimam čak i ljubavnicu jer znam da je ona tu samo privremeno.

Recite mi, potpuno iskreno, kakva je to UZIMAM utjeha ženama koje su svoj život podredile drugoj osobi, služenju obitelji? Kakva je to UZIMAM utjeha majci koja je odgojila trojicu sinova pa je nakon trideset godina braka suprug ostavi zbog dvadesetogodišnje studentice? Kakva je to UZIMAM utjeha ženi koja svakodnevno trpi emocionalna zlostavljanja u ime velike ljubavi? UZIMAM. Što? Ograničenja ili slobode?

Je li Sanja znala…?

Gdje je srce mrtvo, sve ostalo je mrtvo.

Kroz povijest i kroz stoljeća govorilo nam se da su žene genetski ustrojene da budu kućanice, skrbnice, i da je taj patrijarhalni ustroj izmislila zapravo žena sama. Takvo je viđenje stvari dovelo do toga da se ženu koja svoj život posvećuje služenju drugih naziva sveticom. Ja ću je bez ikakvih problema nazvati glupačom. Oprostite mi. Ja uzimam samo ono što me oslobađa. Govorim samo ono što mislim. Ako ću ikada ikome služiti onda ću služiti sebi. Pognuti krila ovdje ili letjeti? Leti prico. Za let si rođena.

Sanja je još uvijek u braku s gospodinom Egom. Dobili su i dijete. A on? On je i dalje isti kurviš. Samo s jednom bitnom razlikom. Sada je oženjeni kurviš.

Sa Sanjom sam se rastavila. Točnije, od Sanje su me rastavile lažne iluzije. Posljedni put kad smo se srele nismo znale o čemu pričati pa smo pričale o vremenu. Kada nemaju o čemu ljudi pričaju o vremenu. Njoj su dežurni problemi usrane gaće, meni usrane riječi, zaključile smo.

U njezinim sam očima ja –  nedorečena žena. Netko tko nema stalni posao, kredit, prsten na ruci, stalnu adresu, dijete. Netko sebičan. Tašt. U mojim je očima ona – dovršena žena. Netko tko ima posao, kredit, prsten, stalnu adresu, dijete. Netko prepušten. Rezigniran.

Mislim da je naše razdvajanje (Sanjino i moje) bilo čin ljubavi. Vjerujem da bi svako dodatno forsiranje izazvao više boli nego ljubavi. Neke ljude treba znati pustiti.

Sanju ‘susrećem’ na fejsu. To je jedino mjesto gdje nam se životi križaju…

Podržavam da se u ime ljubavi traži ono što je jednom izgubljeno, i da se ljudi mijenjaju ako dalje ne mogu nastaviti u obliku u kojem su do tada bili. Podržavam borbe. Ne i vlastita ranjavanja.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page
  • Ana-Marija Baric

    Uhh…
    Svi mi imamo izbor, ali postoje velike šanse da nam se rezultat tog izbora neće svidjeti pa zato biramo status quo.
    Kakav je gubitak provesti život u lošem braku (koji te ne ispunjava, ne čini sretnom, ne razvija te) svjesna je ona osoba koja ima sretan brak. Ostali mogu to samo pretpostavljati i mučiti sebe s “što bi bilo da sam…”
    Nažalost, vidim oko sebe kako ljudima padaju kriteriji, kako pristaju na kompromise, kako sami sebe tješe da je moglo i gore, kako se uvjeravaju da im je dobro i da bolje ne postoji.
    Postoji! Zaslužuješ to! Pokreni se! Neće ti nitko ništa servirati. Za vlastitu sreću si sam/sama odgovoran.

    • Baš tako Ana-Marija. Veliko vam hvala na komentaru. Kako ste sami napisali a ja sam to i spomenula u priči nerijetko donosimo odluke kojih nismo svjesni. Nešto nas tjera na njih. Vanjski utjecaji, drugi ljudi, okolina, godine,,,,tako pristanemo na nešto što možda ni ne želimo. Sve da bi zadovoljili neke unaprijed određene a nerijetko nebitne kriterije….muškarci nisu opterećeni brakom, a zašto bi bili, sve je na njihovoj strani. Što su stariji to su poželjniji. Žene se zalijeću. Žure, strepe…i onda se probude. Jednog dana. Gledaju u osobu u ogledalu i razočarani su. Neki i tada nastavljaju glumiti jer ne žele nikome priznati da su pogriješili…. uhhhh….teška je to i predugačka tema…..hvala na čitanju. :)

  • Nije baš ista priča, ali ista je poanta. Davne “dvijepete” sam rekla to “uzimam”. Ne znam je li Sanja znala, ali ja nisam. Nisam tada… ako je srce mrtvo, sve je mrtvo. Ne znam što sam točno mislila…ali nekako sam mislila da i nema bolje, da je to to, da mi velike emocije ništa dobro i nisu donijele, da sam se lijepila na krive, on je dobar (o bože, nema gore nego izreći kao opravdanje on/ona je dobar/dobra; danas znam što to znači), možda neću imati to, ali ću imati ovo ili ono…2-3 godine su trebale da ikome kažem da u braku imam cimera, da ne znam više tko sam, da od glupih radim još gluplje poteze. 2010 sam rekla oduzimam. Oduzimam sve što je od mene ostalo. Jesam li bila glupa? Jesam. Jesam li danas glupa? Nisam. Na drugoj sam planeti, bolje nego ikad. Bolja nego ikad.

  • Natali Stefanovska

    Ja zivim u Makedoniju, u jednom malom gradu gdje 90% brakova su ovakvi.Zene sede kuci, gledaju djece, a muskarci setaju i varaju okolo. Nazalost, ja zivim u takvu obitelji. Moji roditelji zive bez ljubavi i ja sam svjedok toga.Ali sta cu ja, ne mogu nista uciniti za njih. Mogu samo za sebe, i to cu uciniti. Rekla sam da nikada necu stajati u vezu il braka bez ljubavi, i stojim iza toga. Ja danas imam vezu, imam partner kojeg volim, ali u sebi imam taj strah, ta nesigurnost, ljubomora koju ne znam kako se rjesiti. 26 godina zivim u takvu obitelj gdje nema ljubav, pa valjda zbog toga i imam taj strah u sebi. Taj strah od prevare… Kako znate da vas partner ne vara s drugom? Kako znate, kad vidim da i kad svi okolo znaju, niko joj nece to reci na prevarenu zenu? Ja ne vjerujem da me partner vara, jer znam da me voli. Ali necu da osjecam ovaj strah da on radi nesto pozadi mojih ledza, necu da budem ljubomorna na svaki njegov kontakt s zenskom osobom, necu da imam potrebu za proveravanje njegov mobitel, fb profil, necu vise..Znam da privucemo ono sto mislimo, zato i necu da mislim o tome. Zelim bidi sugurnija u sebi, slobodna.. i radim na tome.Ali ovo pitanje neda mi mira: Ako je moj patner ikad nevjeran ili ima kontakte s drugom zenom, kako ja mogu to znati? Hvala Ingrid, jako bih voljela cuti tvoje misljenje.

    • Drada @natalistefanovska:disqus želi ti zahvaliti na pisanju i na tome što si mi otvorila svoju dušu. Sve što si napisala ima smisla, nažalost živimo u svijetu, točnije dijelu svijeta gdje je žena još uvijek inferiorna u odnosu na muškarca. No moram ti biti iskrena i reći jednu stvar. Ljubomora je jako loša emocija i nikad ne donosi ništa dobro. Kako si napisala želiš biti sigurnija i slobodnija. Korak jedan je napravljen. Želja vodi realizaciji. Sada budi to što želiš. Radi na sebi. Uživaj u sebi. Vjerur u to (svim srcem) da ljubav ne trebaš zaslužiti jer si je već zaslužila svojim rođenjem. Meni je dugo trebalo da to shvatim jer dolazim iz duge loze patrijarhalne obitelji. Nemoj osjećati strah, Ako tvoj partner ikada i poželi drugu ženu ili to učini to znači da je prevario sebe. Nikada ne tebe. Budi ono što jesi. Ne zamaraj se time što on čini ili može činiti. Pomisli samo koliko toga lijepog čeka na tebe a ti gubiš vrijeme razmišljanjem…znam teško je, ali vjeruj mi ostvarivo. najljepša ti hvala. lp Ingrid

      • Natali Stefanovska

        Hvala puno na odgovoru, puno mi znaci. Ja vec dugo vrjeme radim na tome da budem sigurnija, slobodnija, ali ne znam u cemu grjesim i zasto osjecam ljubomora, strah i ostale lose emocije koje kako si i sama rekla, ne nose nista dobro. Slazem se sa svemu, ja mogu prezivjeti prevaru ako se to ikada desi i znam da bi isti tren otisla, ali ne znam zasto me muci isto pitanje, ako se nesto dogadza iza nasih ledza, kako cemo mi to znati? zato i imam takve misli i potrebu uvjek da proveravam njegove stvari. Jel to pitanje vjere? Da ako on nesto radi, Bog ce nam pokazati to ? Hvala opet, puno znace ove rjeci kad nemas s kim pricati o ovome. Hvala sto nas zenama podsjecas koliko vrjedimo, iako svaki dan vidim koliko zene zive bas ovakve price kao sto si napisala.. Hvala, hvala od srca <3

  • Ivana Ninčević

    Poznajem puno “Sanja”… mogla sam biti “Sanja”…imala sam izbor… izabrala sam sebe…

  • Solution

    ŽIVOTNA PRIČA.

    Sretna Nova godina svatko, Moje ime je Dajana Marazović, ja sam iz Austrije, želim podijeliti veliku vijest o mom životu svima i onima kojima je pomoć potrebna iu njihovom životu, 16 godina trpim, ja mužem ostavio me i otišao biti s drugom ženom samo zato što me njegova obitelj ne voli, također zato što mu nisam mogla dati dijete, u suzama sam već 16 godina trpio otkada se moj muž razveo, tražio sam čaroliju da mi pomogne online, sreo sam toliko čarolije da su svi prikupili novac od mene bez da mi pomažu, ali 14. kolovoza 2016. vidio sam post žene na mreži koja dijeli dobar rad spell castera pod imenom Dr. Ogundele, moram uzeti hrabrosti da ga kontaktiram, kad sam ga kontaktirao, rekao mi je da je moj problem riješen otkad sam ga kontaktirala, nakon što je davao čaroliju, rekao mi je da će mu se muž vratiti za manje od 24 sata, što mi se čini iznenađujućim mužem nazvao me na telefon i počeo moliti da ga prihvatim i to se dogodilo 2016. danas sam podijelio ovu vijest jer želim da svijet zna o njemu i njegovom dobrom radu, također sam vrlo sretan što mogu reći da sam trudna sada nakon što mi je trudna trudnoća i za one koji trebaju bilo kakvu pomoćnu vezu , životni problem, problem novca, imenovanje, savjet da se danas obratite dr. Ogundeleu i riješite svoj problem ovdje su njegovi kontaktni podaci E-pošta: ogundeletempeofsolution@gmail.com i njegov broj Whats-App: +2349065101630 i njegov Viber: +27638836445, kontaktirajte ga i život svoj život ispunite radošću.