Flowershop by Brankica Stanić – Gerber

10968214_10204712926195771_1911539374_n

Ponosno predstavljam prvu, vrlo inspirativnu i nadasve mirisnu kolumnu Flowershop pod perom talentirane Brankice Stanić. Udahnite duboko. Ovo će biti jedno čarobno putovanje.

Kad ste zadnji put govorili jezikom cvijeća?

U osamnaestom stoljeću svakodnevna pojava, danas gotovo potpuno zaboravljena. Kad malo promislite to je zapravo prava šteta. U današnjem svijetu  je sve tako dostupno, javno kao na dlanu, bez imalo samozatajnosti  i uzbudljive znatiželje koju ona sa sobom nosi.  Samo jedan cvijet može poručiti puno toga bez iti jedne izgovorene riječi onoga koji ga poklanja. Sve što trebate je stišati se i pažljivo slušati. Galama je ionako precjenjena.

Prvi cvijet kojim otvaram vrata u ovaj čarobni svijet je Gerber. Moj omiljeni cvijet.

Njegovo značenje ima dvije strane. Dok mu neki pridaju epitete melankolije i usamljenosti drugima je simbol snage, čistoće, nevinosti i prijateljstva. Osobno dodala bi mu i simbol jednostavnosti i vedrine. Idealni su da nekome razvedrite dan. Onako znatiželjni, otvoreni prema svijetu i  žarkih boja jednostavno izmamljuju osmijeh na lice.

Složila bi se s obje tvrdnje. I s obje se mogu poistovjetiti. Koliko god znam biti divna, toliko znam biti i melankolična i  osamljena u svojoj jedinstvenosti.

Trideset i jedna mi je godina. Supruga i majka, po zanimanju komercijalist, nesuđeni upravni pravnik i previše godina djelatnik u maloprodaji. Trenutno živim u Dublinu. Volite li ovakvo predstavljanje? Ja ne. Jer me stavljaju u kalup, posebice kad je izbor zanimanja u pitanju. To su općepoznate činjenice i ne odgovaraju na pitanje; Tko si? Pitanje od kojeg mnogi bježe, na koje vjeruju ne mogu dati odgovor pa onda smo izrecitiraju činjenice. One su sigurne i stalne, ne zahtjevaju emocionalnu angažiranost.

Istu stvar sam i sama radila odveć dugi niz godina. Naizgled svime zadovoljna, potiskivala sam želje srca. Uvijek je nešto bilo bitnije, na ljestvici vrijednosti koju je besprijekorno sagradio moj mozak, prohtjevi nekog tamo slabašnog glasića duboko u meni bili su sve samo ne bitni. No dođe vrijeme u životu kad se čovjek jednostavno zapita…

Što bi bilo da ima hrabrosti biti svoj? Da posjeduje vlastitu ljestvicu vrijednosti a ne da se vječito spotiče po tuđoj? Onoj šta broji jako puno sljedbenika. Jednog nalik drugom.

Dakle, krenimo iznova, tko sam?

961377_10204712926155770_1121796918_n

Strastveni zaljubljenik u pisanu riječ, knjige i fotografiju.

Vječito znatiželjna, otvorena uma, veliki emotivac. Sklona pretjeranom analiziranju, uporna i tvrdoglava kao mazga.

Spisateljica, koja se nakon punih petnaest godina tišine uhvatila u koštac sa pisanjem svog drugog romana, blogerica i zahvaljujući Ingrid, kolumnistica.

Volim kišu. Ispire sve nepotrebno nakupljeno. I sunce koje zasja iza nje, sjajnije no ikad. Volim peći kolače. Jesti ih skupa sa moja dva muškarca i isprazniti pladanj prije nego se pećnica iti uspije ohladiti. Glazbu. Ples. Miris domaćeg kruha…Njegov okus s džemom od jagode.

Znate li o meni više iz prvog ili drugog predstavljanja? Školskog ili životnog? Onog za kojeg su nas učili da je ispravan ili onog za kojeg osjećamo da je ispravan? Jeste li udani, rastavljeni ili sami, imate li djecu ili ne, vrsta posla kojim plaćate račune (izuzev sretnika kojima se izbor zanimanja poklapa sa onim što istinski vole ), rijetko govore o vašim nadubljim željama. O onome o čemu ste maštali kao djeca, čista i nevina srca, ruku punih gerbera, prije nego ste kročili u svijet odraslih zagađen strahovima, umišljenim preprekama  i sveprisutnom mantrom NE MOŽEŠ… jer nije isplativo, jer ne donosi novac, jer je djetinjasto, jer trebate biti dio mase, a ne netko tko svojim stavom strši i ometa masu u svojim gotovo robotskim radnjama.

Potrebna je hrabrost biti svoj. Neuspjeh je teže sakriti kad si svoj. Sam si kad si svoj. Ranjiv si kad si svoj….A masa zove, gađa vas svojim otrovnim strelicama lažne sigurnosti, pruža utočište. S njom ne možete pogriješiti, tu je sve ispobano i provjereno djeluje.

No u masi je tako dosadno. U masi slijedite nečiji put, ne svoj. Živite tuđi život, sljedite tuđa uvjerenja, izgovarate tuđa mišljenja..Težak je osjećaj kad od njih stotinu baš ti budeš sto i prvi koji kaže, uradi ili pomisli drugčije. Pa radi mira u kući pristaješ na kompromis. A godine lete brzinom svjetlosti..

Moći biti svoj je neprocjenjiva sposobnost. To je ono što nas čini posebnima i nezamjenjivima. Ono zbog čega na kraju krajeva živimo.

Probudite dijete u sebi, poklonite mu cvijet.

Vedar, snažan, poseban u svojoj jednostavnosti poput gerbera. Ono što ćete dobiti zauzvrat je neprocjenjivo.

I zapamtite:

„All the flowers of tomorrow are in the seeds of today…

10859417_10204712926115769_2105728701_n

Draga Brankice od srca ti hvala na tvom prekrasnom, prvom tekstu za Ingreedients for life.

Radujem se svakom novom retku koji će procvasti iz tvoje trgovine cvijeća… A vjerujem, radovat će se i čitatelji…

Hvala ti.

Rijeka i Dublin su bliži nego ikada.

logo3

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page