Ima li života dok svira oktobarski blues?

o

Mogla bih vam pisati o oktobarskom bluesu. Jer nije da ga ne poznajem. Mogla bih vam pisati o sivilu, neopipljivoj melankoliji, bezvoljnosti, tuzi i razdražljivosti koja se uvuče u čovjeka onih mjeseci kada sunce nije visoko na nebu. Nije da ne poznajem te osjećaje. Mogla bih vam pisati o svemu tome. Ali neću. Zašto neću? Zato što mi posljednji mjeseci moga života to ne dozvoljavaju, i bilo bi toliko ne fer da pišem o njima.

Radije ću vam pisati o nečemu što me veseli i ispunjava, a što čini moj život. To su putovanja diljem Hrvatske koja uključuju književne večeri i promocije moje druge knjige. Tako sam u svega nekoliko mjeseci posjetila skoro pa cijelu Hrvatsku, a posljednjih sam tjedana posjetila Istru, potom Zagreb (u kojem sam često) ali i prekrasnu Dalmaciju, Split te mjesta Omiš i Kaštel Sućurac u kojima još nikada nisam bila. Sva ta mjesta i ljudi koje sam posjetila ispričali su mi svoju priču, u isto vrijeme puštajući glazbu koju sam mogla čuti, ali koju sam tek trebala osjetiti. Svira li to oktobarski blues, prolazilo mi je kroz misli, negdje u vremenu između pakiranja kofera. Svira, svira, samo trebaš slušati.

I tako su nastala moja četiri osnovna koraka za ples oktobarskog bluesa. Jer ne može se plesati bez dobre glazbe. A još manje bez zdravoga tijela koje prati tu glazbu.

  1. Osluškuj svoje tijelo

Samo zdravo tijelo može putovati. U to sam se uvjerila bezbroj puta. I svi su mi puti bili dovoljni da si obećam da ću danas ali i ubuduće više paziti na svoje tijelo ali i na signale koje mi šalje. Stoga gdje god se nalazila i na koji god put išla pazim da se unaprijed pobrinem za svoju prehranu. Jer kod mene doslovno vlada ona „Kad si gladan nisi svoj!“. Recimo vitamin D kojeg inače primamo putem sunčeve energije a koji nam u ovom periodu nedostaje nadomješćujem namirnicama koje su njime bogate. Riba, jaja, sir i mliječni proizvodi. No osim toga, kako bi isbalansirala svoju prehranu i bila u skladu s prirodom u jesen uvijek posežem za vitaminom C i tzv. narančastim namirnicama. Bundeva, mrkva, naranče te batat krumpir, a u mojoj se prehrani uvijek nađe i za naše područje egzotični avokado kojeg u kombinaciji s maslinovim uljem jednostavno obožavam. Eto, koferi su spremni, glazba je spremna, a torba uvijek čuva i orašaste plodove te barem dvije vrste voća. Samo polako. I nasporiji koraci su dovoljno brzi.

item1399824_600px

  1. Najljepše se blues-a na svježem zraku

Ima li što ljepše nego probuditi se u nekom drugom gradu, kao ja prošloga tjedna u suncem okupanom Omišu i shvatiti da nas priroda voli gdje god mi krenuli i gdje god došli? Za mene nema. Jutra su zaista najljepša, zato sam dalmatinsko jutro iskoristila za 30 minuta sebe. To je moja jutarnja doza buđenja. Uma, duha ali i tijela. Meditacija u kombinaciji sa nekoliko vježbi joge ono je što me nosi kroz dan. A ne mogu vam opisati čaroliju koja me zatekla na potpuno praznoj plaži koja se nalazila nekoliko koraka od apartmana u kojem sam boravila. Tišina. Baš ona duboka tišina. Uzdah i izdah. I pogled ka krošnjama presvučenim šarenim bojama. Šumi jesen. Divota. No, kada nisam na putu ( i kada uza sebe imam svoje najdraže tenisice) svoje melankolične dane volim ispuniti u Coca-Cola aktivnim zonama koje potiču vježbanje na otvorenom. Stoga nema izlika da bezvoljna ostanem na kauču. Više možete pročitati u mom tekstu Radost je ta koja potice na akciju te na stranici pokretzaradost :)

received_1286204431411407-1

  1. Opusti se, ne traje sivilo zauvijek

Nisu sva jesenska jutra sunčana. Čak naprotiv, više ih je sivih i mračnih, pa se takvih jutara i teže dižem iz kreveta. No, kada sam na putu nemam tu privilegiju ostati u svom krevetu jer koferi ipak čekaju. Vrijeme je da se krene. Opet sam u Zagrebu. Dočekala me poznata zagrebačka magla. Potpuno sivilo. Skoro pa ništica. Hladno. Prehladno. Bolje ne pitajte. Ipak koračat se mora, govorim si dok namještam potonulu i kišom okupanu lađu od frizure. Bezvoljnost. Tuga. Oktobarski blues možda i svira ali ga nekako ne čujem jer sam fokusirana na sitnice koje me najednom smetaju. Gdje su te boje? Gdje je glazba? Ništa ne čujem. Ali i to prođe, uvijek prođe. Otpusti i opusti. Ne traje sivilo zauvijek.

kisa

  1. Osjeti strast, a ne stres

Sve što su me putovanja naučila mogu bez problema primjeniti na svoj cjelokupni život. Neće sve što nam se događa u životu biti lijepo, i neće ništa od toga trajati duže od jednog jedinog trenutka. Zato čemu opsjednutost (ne)vremenom na kojeg ne možemo utjecati ili ljudima na koje ne možemo računati? Pa baš u najmračnija vremena oko počinje da vidi, i ono što za vrijeme lijepih dana rado ignorira. I tako na kraju balade osjetih, oktobarski je blues zaista vrlo zgodan učitelj. Daje lekcije i koje nam se ne uče. Zato mi ostajte zdravi i gladni nekih novih, još nenaučenih lekcija. I ljubavi naravno, i možda baš kao i ja, putovanja. I ne zaboravite papati malo više sezonskog voća i povrća, jer hormon sreće osim iz nas dolazi i kroz hranu.

S ljubavlju, vaša Ingrid :)

14707862_1286011794764004_5966688098134939440_o

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria 

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page