Motorom od Rijeke do Crne Gore – morska avantura koju ćemo zauvijek pamtiti

1

 

“Ajmo u Crnu Goru!” “Pričaju mi da je tamo predivno… ajmo daj.” 

Tom je mišlju krenula naša avantura na dva kotača. “Okej, mogli ali samo da znaš, ako idemo, idemo motorom. Ne mislim se voziti autom do tamo. Gužve su, izgorjet ćemo.” “Okej, može. Ionako mi je to oduvijek bila želja.” Odgovaram mu i u mislima počinjem pakirati najmanji koferić što imam. Na motoru se uzima samo najnužnije, to znaju svi koji su ikada putovali na dva kotača. Sva sreća pomišljam, više nemamo sportivu već udoban komad maxi skutera na kojemu se vozimo kao gospoda na lađi. Ovo će biti ugodno putovanje predosjećam. I znate šta? Dobro sam predosjećala Bilo je i više od toga :) 

Dan prvi

18. lipnja Rijeka – otok Pag – mjesto Lun

Krećemo. Startna pozicija Rijeka. Iako je kraljnji cilj Herceg Novi u Crnoj Gori naš je plan odmoriti dva dana na otoku Pagu u mjestu Lun, a potom produžiti za Šibenik. Magistrala nije razočarala. Gužve nisu velike, tek nekoliko usporenih kamp-kućica koje bez problema pretičemo. Nema cestarine, nema čekanja, a pogled uz jadransku magistralu je dakako, impozantan. Trajekt Prizna-Žigljen i stižemo na prekrasni Pag. Odsjedamo u prekrasnom hotelu Lun (nije nikakva reklama već iskrena preporuka!). Smještaj smo dakle unaprijed bookirali na crnom jajetu s vrlo povoljnom akcijom. Hotel je na top lokaciji, udaljen 15-tak kilometara od Novalje, mjesto je mirno, skoro pa meditativno i ono što mi je najbitnije okruženo je predivnom prirodom, a ne cestom i shopping centrima. Lun je naselje na najsjevernijem dijelu otoka Paga koje je najpoznatije po svojim maslinicima i maslinovom ulju. Kažu da su lunjski maslinici raritet, ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. S obzirom koliko volim masline i maslinovo ulje čini se da smo pogodili s izborom mjesta. U ta dva kratka, ali slatka dana uspjeli smo se baš lijepo odmoriti ali i posjetiti Novalju i Pag. Kao što rekoh ranije, kada putujte na motoru sve je lakše jer parking nađete bez problema, ne plaćate ga, slobodni ste od gužvi i balkanskog trubljenja na cestama, a osjećaj vjetra u kosi u ljetnim noćima neprocjenjiv je. Odmorni, preplanuli i nahranjeni sunca i mora krećemo put Šibenika. :)

cof

36327608_10215892486280610_3374618919011614720_n

36255074_10215892485440589_2263746595931553792_n

Dan treći

20. lipnja – Otok Pag – Šibenik

Krećemo za Šibenik. Vožnja od otoka Paga do Šibenika zaista je neopisiva. Kada se vozite na motoru imate osjećaj kao da vam je sve na dlanu. Svako mjesto, svaki otok, svaka uvala. Ranije nisam vidjela Pag u cijeloj svojoj ljepoti. Sada smo prošli kroz svako mjesto i zaista je malo reći da je Pag pravi pravcati dragulj. Ceste su odlične i jedino mi je žao što nismo imali kameru na kacigi koja bi snimala sve te divne prizore putem. Paški most i njegova okolica nam je bila pravo oduševljenje kao i mala mjesta poput Ražanca. Stižemo u Šibenik. Grad je prepun turista. Želimo izbjeći gradsku vrevu jer nismo neki ljubitelji gužvanja po cestama i kafićima. U Šibeniku smo gosti kod moje prijateljice Romane, inače Osječanke koja već godinama živi u Dalmaciji. Romana nas najprije ugošćuje na svom radnom mjestu, u divoti od hotela, D-resortu koji nedvojbeno ima najlješi pogled na more i stari grad. Ako ikada svratite u čarobni Šibenik svakako posjetite ovaj luksuzni resort, sigurna sam da će vas oduševiti. Što se tiče samog Šibenika, ujedno nazvanog i Krešimirovim gradom to je grad koji će vam ponuditi spoj bogate povijesti i suvremenih atrakcija. Ono što svakako morate vidjeti u Šibeniku jest katedrala sv. Jakova koja se nalazi na popisu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine. Šibenik inače posjeduje četiri tvrđave koje su nezaobilazne turističke atrakcije. Tvrđava sv. Mihovila, tvrđava sv. Ivana, tvrđava Barone i tvrđava Sv. Nikole. Večer provodimo s Romanom, uživajući u šibenskim uličicama, finim primorskim delicijama, taman dok sunce pada. Moj najdraži dio dana. I moji najdraži ljudi. Šta čovjek više može poželjeti :)

36329573_10215892487000628_7384252399164063744_n

36331401_10215892487480640_9149080651801034752_n

20180620_193454 (1)

36329533_10215892499160932_728376408442667008_n

Dan četvrti

21. lipnja – Šibenik – Crna Gora – Herceg Novi

Jutro je. Krećemo put Dalmacije, put Crne Gore. Stajemo u Trogiru kod moje prijateljice Luce u njezinom kafiću na magistrali. Grlimo se jer se nismo vidjele dugo, još od Tenerifa gdje smo obje živjele. Kako je divan osjećaj svugdje imati svoje ljude koji bi te bez problema ugostili kako u pola dana tako i u pola noći. Put prema jugu Dalmacije pronazi brzo i bez većih gužvi, no dolaskom u Split zatičemo prvu veliku prometnu gužvu. Očito je da smo u Splitu. Ne stajemo (ah, te čari motora :) ) već nastavljamo prema Omišu, dalmatinskom gradu koji leži na ušću rijeke Cetine gdje sam prošle godine imala promociju knjige i gdje sam se oduševila prirodom koja taj mali grad okružuje. Za prastari grad Omiš, crkve grada Omiša i tvrđave koje ga okružuju kažu da su tihi i kameni podsjetnici snage i moći nekad zloglasnih omiških gusara. Putujemo dalje. Brela, Baška voda, Makarska, Podgora… Okruženi ljepotom koja oduzima dah. Stižemo na bosansku granicu, (nema ljudi do bosanaca :) ) nedugo zatim vozimo se kroz Neum. Neum je grad i središte općine na jugu Hercegovine i jedini bosanskohercegovački izlaz na Jadransko more. Još malo vožnje uz more i stižemo u dolinu Neretve. S obzirom da nikada nismo bili u ovom dijelu lijepe naše malo je reći da smo oduševljeni. Nisam mogla ni zamisliti da dalmatinski krš u svojoj blizini skriva ovako atipično i plodno područje. Ovdje smo naravno stali i osvježili se voćem koje nam je dalo snage za nastavak puta.

neretva

cof

Nakon četiri i pol sata vožnje stižemo u Crnu Goru, točnije u Herceg Novi. Ovdje nas ugošćuje prijatelj Mirko (po majci Hrvat, po ocu Crnogorac) koji nam je za naše pristojne zahtjeve pronašao apartman na doslovno korak od mora. Herceg Novi me već u prvih nekoliko minuta oduševio. Grad mimoza i stepenica kako ga od milja zovu, odaziva se i na ime “grad sunca“ zbog svog velikog broja sunčanih dana u godini. Uske gradske uličice, skaline na svakom koraku, cvijeće, šareni balkoni, čisto more i prekrasne srednjovjekovne građevine (ukoliko sve navedeno volite) oduševit će vas toliko da ćete pokušati zamisliti svoj život ovdje. Znam da ja jesam. Osim toga, oni koji prate moj rad znaju koliko volim Ivu Andrića a saznati (Bože moj, ne znam kako mi je to promaklo ranije, sramim se) da je upravo on sa svojom ženom Milicom živio u Herceg Novom – u Njegoševoj ulici br. 65 na Toploj. Kuću je upravo na toj adresi sagradio 1964. a danas je kuća u fazi revitalizacije u želji da ubuduće služi kulturi i umjetnosti. Evo me u Andrićevu vrtu. :)

36273282_10215892523881550_1062088022947790848_n

O Herceg Novom bi mogla pisati još nebrojivo puno redaka no umjesto toga predlažem da o ovom šarmantnom crnogorskom gradu pročitate detaljnije u sljedećem tekstu top-10-stvari-koje-morate-posjetiti-u-herceg-novom  čiji autor na kraju savršeno apostrofira život ovog predivnog grada.

Postoje mnogo stariji gradovi od Herceg Novog. Postoje ljepša i bogatija mjesta. Postoje gradovi koji su mnogo poželjniji i za kojima mnogo češće žudimo, kao za nečim nedostižnim, nečim tajanstvenim i nedokučivim… Ali, ne postoji grad kojem je lakše pripadati od Herceg Novog.

hn

36283384_10215892503321036_5193699695293104128_n

36369114_10215892521481490_8697419047685324800_n

Dan šesti

23. lipnja – Herceg Novi – Boka Kotorska – Perast – Tivat – Budva – Cetinje – Nacionalni park Lovćen 

Nakon uživanja u Herceg Novom bio bi grijeh doći u Crnu Goru a ne posjetiti gradove poput Kotora, Tivata, Perasta i naravno Budve. Oni su na koncu razlozi zbog čega Crnu Goru stavljaju uz bok s najboljim turističkim destinacijama na svijetu. S obzirom da nismo imali puno vremena jer nam je ostao još jedan dan putovanja, cijelu smo kotorsku turu odvozili u jednom danu.  Sada mi je naravno žao što nismo imali više vremena za posjet svakom gradu uzduž i poprijeko, ali ponekad je čar upravo u tome da u što kraćem vremenu utisneš u sebe sve ljepote i čari mjesta kojega do sada nisi okusio. Šta reći za gradove koji te na prvi dah razoružaju, kako svojom nestvarnom ljepotom tako i bogatom poviješću koja na svakom koraku diše skupa s ljudima koji žive u ovim posebnim mjestima. Upravo sada, dok pišem ovaj blog shvaćam da je ono što smo vidjeli tek mali dio beskrajne ljepote koju Crna Gora pruža, zato si obećajem da ću sljedeći puta odvojiti najmanje sedam dana za aktivni odmor u jednoj od najljepših zemalja koje sam do sada posjetila. Iako nismo uspjeli posjetiti sv. Stefan (vidjeli smo ga samo iz daljine, s vrha planine) koji slovi za turističku ikonu Crne Gore drago mi je da smo posjetili nacionalni park Lovćen i uspeli se na sam vrh, na 1.749 m koji čuva Njegošev mauzolej, djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Tako mala, a tako velika – možda je to najbolji opis ove prekrasne zemlje u koju ćemo se sigurno vratiti. I to jako brzo. I to s konkretnim fotoaparatom :)

Detaljnije o top mjestima Crne Gore čitajte na: top-5-places

edf

budva

cof

36310476_10215892537961902_3993998149927567360_o

36266355_10215892539081930_6464714765972275200_n

36312399_10215892538521916_857444496424566784_n

Dan osmi

25. lipnja – Herceg Novi – Dubrovnik 

Povratak kući. Umorni, ali do vrha ispunjeni ljepotom i susretljivošću ljudi koje smo upoznali na ovom aktivnom ali prekrasnom odmoru. O Dubrovniku neću pisati ništa novo. Sve već znate o ovom jedinstvenom dragulju Jadrana. Dubrovnik je zaista priča a za sebe, a s obzirom da nam je ovo bio posljednji dan i da smo u Dubrovniku proveli tek jednu putnu noć, sve što ću reći jest da mi ljudi koji živimo na Mediteranu, mi ljudi koji se svakoga ljeta kupamo u Jadranskom moru, mi ljudi koji toliko žudimo posjetiti Maldive, Šejšele, Bora-Bore itd., mi ljudi ponekad zaista nismo svjesni kojim smo očaravajućim ljepotama “u vlastitom vrtu” okruženi.

36327655_10215892541841999_4870851637922496512_n

36259845_10215892543162032_879291766698672128_o

Dan deveti 

26. lipnja – Dubrovnik – Rijeka

Nakon 600 kilometara “uzvodno” stigosmo kući. Prepuni dojmova, novih prijateljstva, slatkih suvenira. Kod kuće nas je dočekala gospođa kiša. Ništa novo rekli bi Riječani. Pa eto, za kraj ovog veselog, ispunjenog, morskog putovanja evo jednog dobrog vica o Rijeci. Kako Riječani znaju da je stiglo ljeto? Pa, kiša je malo toplija. :)

Ne moram ni pisati da svakome od srca preporučujemo ovakvo putovanje. Vjerujte mi, ne samo da nećete požaliti (tu prvenstveno mislim na financije jer velika je razlika između putovanja osobnim automobilom autocestom A1 i motorom magistralom), već ćete se vratiti prepuni dojmova, dogodovština i uspomena koje ćete pamtiti čitav život. Dakako ovakvo putovanje, logično zaključujemo nije za obitelji s djecom i ljude koji vole luksuz i sa sobom nose velike kofere prepne robe. p.s. za malu usporedbu, u travnju ove godine posjetili smo Maltu koja me da budem potpuno iskrena i nije nešto posebno oduševila. No dobro, to za ovu priču i nije toliko bitno. Bitno je da u svakom putovanju koje doživimo pronađemo nešto lijepo. Na koncu, svako je putovanje odraz nas samih, i ono što je nama lijepo ne znači da će biti i vama. Kako jednom netko pametan reče “Sreća je putovanje, a ne cilj!” Zato vam želim puno putovanja, a sreća, sreća se naravno podrazumjeva.

Do nekog novog putovanja, sunčani pozdravi svima.

Vaši, Ingrid & Dalibor

2

 

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page