Tko piše jutarnje stranice, mora da je lud

Da. Mora da je lud. Slažem se.

Isto kao što je lud i onaj koji ujutro na prazan želudac pali cigaretu i ispija punu šalicu crnu kave, isto kao i onaj koji netom nakon buđenja psuje i trubi susjedu na parkingu, isto kao i onaj koji trči na posao koji ne podnosi, druži se s ljudima koje još malo više ne podnosi, i vraća se kući ženi koju ne podnosi naviše od svega.  

Jutarnje stranice nisu za one koji ne podnose život, jer one sadrže upravo to, život u svom punom podnošenju. Bez cenzure.

Prvi put kada sam započela sa pisanjem jutarnjih stranica pomislila sam da sam skrenula s uma. Nije mi bio stran pojam ‘skretanja s uma‘ već pojam toga da se sljedećih nekoliko tjedana moram disciplinirati i svakoga jutra pisati. Na to me naveo osjećaj kreativne blokade koju sam neminovno upila od okoline a osjećaj je to koji sam mrzila.

Cilj jutarnjih stanica bio je dakle vrlo jednostavan. Ispisivanje triju stranica toka svijesti svakoga jutra.To ne zahtijeva nikakvo posebno umijeće, pomislih. Ne pišem nikakav blog ili znanstveni članak, nego jednostavno zapisujem prvo što mi padne na um. Nakon ispisanih stranica, odlažem olovku, ne čitajući (nikako!) ono što sam napisala. To činim tek nakon četiri tjedna pisanja jutarnjih stanica.

Ma vraga jednostavno, jutarnje je stranice na početku bilo tako teško ispisivati. Došlo mi je da radije čistim wc školjku ili perem prozore nego što moram visiti nad tim j*** bijelim papirom koji neumorno čeka.

A od kuda mi ideja za jutarnjim stranicama pomislio/la si ?

Ideja je došla iz knjige ‘Umjetnikov put ‘ autorice Julie Cameron.  Autorica u knjizi navodi nekoliko alata (Osnovni alati su jutarnje stranice i umjetnički sastanak )koji otpuštaju naše kreativne kočnice i dozvoljavaju našem kreativnom umu da se razvija na svoj način, bez djelovanja svjesnog uma.

To mi je trebalo!

Eto. Ako su i tebi potrebne jutarnje stranice, ako poželiš pustiti svoje male bijesne vučice na slobodu ne čekaj to, nego kreni, sutra ujutro!

(za početak neka to bude 4 tjedna a ako ti se svidi možeš i nastaviti)

Možda toga nećeš biti svjestan/a ali ispisujući rečenice, izjavljuješ tako svijetu i sebi – što voliš, što ti se ne sviđa, što želiš, čemu se nadaš i što planiraš. Ne postoji način da to radiš krivo, iako će se činiti da je krivo, ludo, nenormalno…

Zapiši baš ono što ti tog trenutka padne na um, a ako ti je glava prazna, zapiši  ‘Ne znam što da pišem’ dok vam se ne pojave drugačije misli.

Pokloni sebi. Za kraj jedne, a početak nove godine. Druženje sa samim sobom.Tvoja 4 tjedna.

4 tjedna pronalaženja kreativnog genija koji se skriva u tebi.

4 tjedna druženja, otkrivanja, rušenja i građenja.

4 tjedna početka novog života.

4 tjedna ludosti.

Tijekom ispisivanja jutarnjih stranica dozvoli si da ponovno otkriješ osjećaje.

• nesigurnosti
• suosjećajnosti
• brige
• povezanosti
• snage
• tjeskobe
• vjere
• mogućnosti
• zahvalnosti
• tuge
• očaja
• ljubavi

Probudi se, otvori oči, posegni za bijelim papirom i olovkom i piši! I čini to svako jutro. Bez odgode, samokontrole, stila, odabira tema, ili izvlačenja. Ne muči se s interpunkcijom, ne ulaži nikakav poseban intelektualni napor, jednostavno ispiši 3 stranice svojeg toka misli, i to je to.

Piši i kada ti mozak stane, ruka će se već nekako kretati po papiru.

Kroz moje osobno te iskustva mnogih drugih koji su ga podijelili sa mnom, počela sam vjerovati da je kreativnost naša prava priroda, da su prepreke neprirodne kočnice procesa, kao što je i normalno i čudesno otvaranje cvjetova na kraju tanke zelene grančice. Otkrila sam da je ovaj proces uspostavljanja duhovnog kontakta jednostavan i lagan. Julia Cameron: Umjetnikov put

 

 

p.s. I svakako javi svoje dojmove 🙂